Da li ljude spajaju sličnosti ili različitosti?

Baš me zanima šta biste mi vi rekli kada bih vam postavila ovakvo pitanje. Kladim se da bi mišljenja bila podijeljena i da se vjerovatno nikako ne bismo mogli složiti oko jednog jedinstvenog odgovora. Zato ću se praviti da ste vi to pitali mene, te ću vam reći šta ja to mislim o tome.

Prvo pomislite da ljude spajaju sličnosti. Logično nekako se čini zar ne? Ono dvoje ljudi je slično pa to sigurno znači da bi dobro funkcionisali u nekakvoj grupaciji, da li emotivnoj, poslovnoj ili nekoj tamo trećoj. E sad bilo bi to možda i dobro kada bi se moglo dogoditi to da ljudi mogu biti isti. Međutim potrefi se uglavnom da tek neke kategorije imaju sličnosti. Ne postoji dva ista čovjeka na ovom svijetu. Čak i jednojajčani blizanci nisu isti. Dakle spas je u sličnostima. Da je pogoditi što više sličnih stvari koje dvoje ljudi voli i to je to, pogodak. No da li je? Koliko dugo može opstati zajednica u kojoj se vole iste stvari? Koliko dugo može biti zanimljivo i interesantno? Naravno zavisi od jedinkama koje igraju glavnu ulogu, dakle to bi morale biti osobe operisane od avanture i potrebe za dominacijom. Dakle zajednica dvoje sličnih ljudi može opstati ako su ti ljudi mirnijeg karaktera, staloženi i otvorenog pogleda na svijet.

Druga teorija, ljude spajaju različitosti. Pa i to je tačno. Nakon što se u životu umoriš od nekakvih borbi koje imaš sa cijelim svijetom i samim sobom bježiš ka nečemu drugačijem. Bježiš u nepoznato, u divlje jer ti se tvoje mirno i staloženo ne sviđa. Zapravo ti se nikada nije ni sviđalo, ali si živjela takav život jer je to tako trebalo. E onda kao što to obično biva, velike odluke i drastične promjene odvijaju se u smjeru totalnih različitosti od trenutnog stanja. U početku je takav odnos interesantan. Zanimljiv. Prija ti promjena, prija ti da učiš i saznaješ nešto novo, no to ne bude dugog vijeka ako nisu prave osobe. Dakle opet akteri u glavnim ulogama odudaraju I u svojim različitostima. Ne dolazi do kompatibilnosti ni onda. Pa kada onda dolazi?

Umjerenost. Umjereno slični i umjereno različiti. Tolerantni. Da vole sličnosti i poštuju razlike među sobom. Da cijene suprotnosti i budu srećni što imaju zajedničke teme. Da vole jedno drugo iznad svega, da su im važniji sreća i mir od ličnih abicija te da im je zajednica važnija od jedinke. Tu je sreća. Ni u sličnosti ni u različitosti. U ljubavi je, u poštovanju koje spaja i ono što se nekad ne može spojiti, u razumijevanju i prihvatanju onoga što ne razumijemo ali poštujemo jer je dio onoga koga volimo.

Dakle, koji je onda odgovor pravi? Taj je da ne moramo biti slični ali ni različiti, nema to veze. Ne pucaju veze ni što smo previše slični ni što smo previše različiti. Pucaju jer nema razumijevanja, ljubavi i spremnosti da žrtvujemo ono što je neophodno radi nekog višeg zajedničkog cilja. Jer kod sreće nije cilj sve prilagoditi sebi i brinuti se o tome samo da si ti srećan, sreća je stvoriti srećnu zajednicu da zajedno gledate u nekom vašem zajedničkom smjeru. Zapravo je tako jednostavno, zar ne?

Aleksandra Bursać


Aleksandra Bursać

Volim pisati i pišem od kad znam za sebe. Pisanje je lijek za dušu , a ovdje pričam kako je to biti žena, majka, supruga, domaćica, a opet imati snove i želje i sve te osobe spojiti u jednu.

Comments

komentari

Protected by Copyscape