Mirnes Alispahić: John Carpenter

Pošto je ovo ipak sedmica posvećena Halloweenu iliti Noći vještica, [sarkazam uključen] velikom satanističkom prazniku koji s oduševljenjem čeka gomila satanista širom planete [sarkazam isključen], i sve je u nekom jezovitom i horor fazonu, red je da napišemo i koju riječ o horor žanru na filmu. Ana je već pokrila to područje na polju književnosti. Isprva sam mislio napisati listu horor filmova koji se bave samom temom Halloweena, pa sam odustao od toga. Ili možda sastaviti spisak horor filmova kao preporuku za gledanje, ali pošto ukusi variraju, odustao sam i od te ideje. A onda sam se sjetio. Zašto ne napisati nešto o čovjeku koji nosi nadimak Gospodar užasa. Čovjeku koji je definitivno ostavio golem trag u kinematografiji kada su u pitanju horori i naučna fantastika. I na kraju, taj isti čovjek je napravio kultni horor film, Noć vještica (Halloween, 1978.). Pored neosporivog talenta u filmskom svijetu, čovjek i je muzički genij, koji je komponovao muziku za gotovo sve svoje filmove. Naravno, riječ je o Johnu Carpenteru.

John Carpenter je svoju filmsku karijeru počeo još prije srednje škole snimajući kratke filmove na 8 mm filmu, pod utjecajem vesterna Howarda Hawksa i Johna Forda kao i naučno-fantastičnim filmovima ’50-ih, što će se itekako u njegovom radu u kasnijim godinama. U studentskim godinama na Univerzitetu Južna Kalifornija (USC) je učestvovao u studentskom filmu, Uskrsnuće Broncho Billyja (The Resurrection of Broncho Billy, 1970.), za koji je bio koautor scenarija, montažer i kompozitor muzike. Film je dobio Oscara za najbolji kratki film, a Carpenter je napustio fakultet i okrenuo se u potpunosti filmskoj karijeri.

Sljedeći projekt je bio Mračna zvijezda (The Dark Star, 1974.), koji je radio u saradnji sa Danom O’Bannonom, je bio film koji je lansirao karijere obojice. Naučno fantastična komedija o posadi svemirskog broda u raspadanju, koja luta svemirom 20 godina je snimana tokom nekoliko godina sa mizernim budžetom od 60,000 dolara i nije imala nekog utjecaja na kino blagajnama i kod publike te godine, ali je kod kritike imala prolaz i vremenom je film postao kultni klasik.

Vidjevši kako se dobro snalazi sa malo novca, holivudski studiji su primili Carpentera pod svoje krilo i dali mu nešto novca da snimi uspješan film. Već 1976. Carpenter snima, kako on sam to kaže “svoj prvi pravi film”, Napad na policijsku stanicu 13 (Assault on Precinct 13th, 1976.). Za njega je dobio budžet od 100 hiljada dolara i potpunu kreativnu kontrolu što je za njega značilo da je napisao scenarij, uradio režiju, komponovao muziku i na kraju montirao film. To je bio triler pod žestokim utjecajem Hawksovog Rio Brava (Rio Bravo, 1959.) i Noći živih mrtvaca (Night of the Living Dead, 1968.) Georga Romera. Kao i Mračna zvijezda, ni Napad na policijsku stanicu 13 se nije proslavio na početku, ali je vremenom stekao kultni status i spominjan je kao jedan od najboljih akcionih trilera ’70-ih kao i jedan od najboljih Carpenterovih filmova.

Nakon još nekoliko manjih filmova, prvi pravi uspjeh Carpenter postiže 1978. kada snima Noć vještica (Halloween, 1978.), film o odbjeglom manijakalnom ubici koji prati tinejdžerku Laurie Strode i njene prijatelje na Noć vještica. Snimljen za 300 hiljada dolara, film je zaradio 70 miliona širom svijeta i započeo cijeli serijal filmova, a sljedeći nam izlazi već sljedeće godine i vraća u glavnu ulogu Jamie Lee Curtis, nakon 40 godina.

Osamdesete godine prošlog stoljeća su bile i najuspješniji period njegove karijere, barem ona prva polovina decenije. Već 1980. postiže još jedan komercijalni uspjeh sa Maglom (The Fog, 1980.), pričom o osvetničkim duhovima, s kojom on lično nije bio zadovoljan i njemu ne spada u omiljene filmove. Godinu dana poslije snima Bijeg iz New Yorka (Escape from New York, 1981.), distopijsku naučno-fantastičnu akciju sa Kurtom Russellom u glavnoj ulozi, jednookog Snake Plisskena, ciničnog bivšeg vojnika, sada zatvorenika koji dobije opciju, da spasi predsjednikovu kćerku ili da umre u roku od 24 sata od otrova koji mu kola tijelom. I taj film biva i kritički i komercijalni uspjeh.

1982. snima sjajni horor smješten u bespuću hladnog Antarktika, Stvor (The Thing, 1982.) u kojem ponovo glumi Kurt Russell u glavnoj ulozi. Inače, Russell je glumac s kojim je sarađivao u dosta svojih filmova. Muziku za film je radio legendarni Ennio Morricone, fantastične efekte Rob Bottin, ali je film bio komercijalni neuspjeh te godine. Danas se smatra jednim od najboljih horor filmova svih vremena.

Nakon još jednog finansijskog promašaja s akcionom komedijom, koja je imala primjese fantastike, Velika nevolja u kineskoj četvrti (Big Trouble in Little China, 1986.), gdje ponovo sarađuje sa Kurtom Russellom, Carpenter ima problema sa finansiranjem svojih filmova jer ga veliki studiji počinju zaobilaziti kao kugu te se on vraća niskobudžetnim ostvarenjima s kojima je i započeo karijeru. Tako snima Princa Tame (Prince of Darkness, 1987.) i kultni Oni žive (They Live, 1988.), koji ima moćnu poruku i predstavlja jedan od najboljih filmova u njegovoj karijeri.

Njegova karijera, načeta finansijskim neuspjesima ’80-ih, je nastavila da tone ’90-ih kada snima filmove kao što su Memoari nevidljivog čovjeka (Memoirs of the Invisible Man, 1992.), Selo prokletih (Village of the Damned, 1995.) i nastavak Bijega iz New Yorka, Bijeg iz Los Angelesa (Escape from LA, 1996.). Možda i najbolji film iz ovog perioda je U raljama ludila (In the Mouths of Madness, 1994.), još jedan kritički i komercijalni neuspjeh, sada kultni film. To je posveta od jednog majstora horora drugom, H.P. Lovecraftu s priličnom referencom na Stephena Kinga, još jednog majstora užasa, ali u literarnom smislu. Tih godina radi i na TV-u i tu deceniju završava sa Vampirima (The Vampires, 1998.), s kojima je vjerovatno želio uhvatiti voz uspjeha koji su pokrenuli Robert Rodriguez i Quentin Tarantino sa svojim Od Sumraka do zore (From Dusk till Dawn, 1996.).

Ulaskom u novi milenij, Carpenter snima vjerovatno najlošiji film svoje karijere, Duhovi Marsa (The Ghosts of Mars, 2001.) nakon čijeg neuspjeha sam priznaje da se potrošio i napušta Hollywood, pojavljujući se tek nekoliko puta na TV-u u horor antologijama. Njegovo odsustvo traje do 2010. kada snima Odjel straha (The Ward, 2010.) za koji je samo radio režiju i to je posljednji njegov film do dana današnjeg. Nakon toga se okrenuo muzici i izdao je tri albuma, dva posve nove muzike i jedan svojih filmskih tema.

Iako većina njegovih filmova nije postigla komercijalni uspjeh, skoro svaki je kultni klasik i malo koji da ne valja. Svaki ima njegov upečatljiv pečat, a trag koji je Carpenter ostavio u filmskom svijetu i utjecaj na brojne druge filmske reditelje, je nemjerljiv. I dan danas, on ostaje jedan od velikana žanra i jedan od najboljih.

 


Mirnes Alispahić

Mirnes je običan tip koji želi da bude pisac jednog dana kad poraste. U međuvremenu se trudi i vježba, a to možete pročitati na ovom sjajnom  portalu. Napiše ponekad i nešto u svojoj kolumni. Pravi se pametan. I  ima bijelog zeku crvenih očiju. I ovo je napisao u trećem licu. Ko još  piše o sebi u trećem licu? Ne budite stidni i pošaljite mail sa sugestijama, kritikama, prijetnjama. 21. je stoljeće. Gay stop. Nemoralne ponude stop. Hvala na čitanju i do sljedećeg čitanja budite mi pozdravljeni gdje god da ste.

P.S. Jesam li spomenuo da imam uvrnut  smisao za humor?

Comments

komentari

Protected by Copyscape