Nagodba IV.: Uvod u bitku

„Mikha…“ – izgovori u sebi tiho poput molitve. Izmoren od očaja, pokušao je prizvati sjećanja na nju i njihovu prošlost. Njezino ime značilo mu je sve. Ime koje mu je davnih ljeta ponovno udahnulo život u izmrcvareni duh i raspadnuto tijelo. Njegovo dobro koje je radi spasenja drugih i radi mira između živih i neživih dalo krila u zamjenu za vječna lutanja prostranstvima između sna i jave. Između dobra i zla. Između svjetova. Bez pompe. Bez spomena u niti jednoj religiji, vjeri, dimenziji. Bez vjerovanja u njezin zalog za istinsko dobro. Nije spomenuta, jer niti je Bog (kako Starog zovu na zemlji), niti je Švarst (Dobri duh Lurzijske dimenzije), niti je igdje zapamćena osim u srcima onih koji je znaju. Mikha za njega nije bila samo Zmajo ubojica, bila je njegov drug, desna ruka Lovaca, ali prije svega bila je njegova žena.

Prvi susret s njom imao je prije dvije tisuće stoljeća zapisanih u zvijezdama. Bio je veliki dan, praznik katakrizničkih dana. Praznik kada su Veliki Stigmeni ulazili po prvi puta u Veliku dvoranu na ustoličenje svojeg savjeta. Veliki Stigmeni bijahu mudraci iz svih dimenzija, čiji vrhovni cilj bijaše služba najvećem Dobru. Starome i njegovoj djeci, nacijama, ljudima, dimenzijama. Ovog puta ulazak potencijalnih mudraca odvijao se brzo, jer su Hodači s Lucijanom na čelu trupa bili gotovo pred vratima. Ulazili su ubrzano i šutke, noseći bijele halje s kapuljačama. Veliki crveni mjesec i zlatno sunce krasilo je kapuljaču svakoga od njih.  U samome centru velike dvorane stajala je ona. Obućena u vojnu uniformu, nimalo svečanog izgleda. Mrzila je procedure, bespotrebne cifrane situacije, pogotovo dok je rat bio na pomolu. Stajala je s lijeve strane trona i čuvala Starog, na čijem licu se nije naziralo ništa. Čak ni zabrinutost. Samo ukočenost lica bez mimike.

„Kada završi, odvedi ih u odaje i pozovi ih u moju dvoranu. Sastanak počinje odmah po ustoličenju“  – bilo je sve što je rekao. Znao je da će ovog puta sve izmijeniti strane. I nebo i Zemlja i zvijezde i snovi. Više ništa neće biti kao prije. Čak su i Lovci pozvani kao dodatni čuvari reda i pomoć Mikhinimom odredu Odrješenja. Čuvši to negodovala u startu, jer Lovci nisu bili čisto dobro i bojala se njihove iskrenosti. Ni pojava Rodharga nije joj odagnala sumnje. Nije više vjerovala nikome. Pa, čak ni sebi. A, najmanje nekome Lovcu koji radi za dobit. Za nagrade. Za zlato.

Prvo što je uočio na njoj bijaše njezina divlja kosa i mrki pogled u očima. Oči koje su uvijek tražile odgovor u drugima, bez puno riječi. Oči koje su mu promijenile svijet, jednim pogledom.

Sastanak Stigmena započeo je vrlo brzo. Stari je imao uvodnu riječ, kojom je dao blagoslov mudracima. Svi su ga prihvatili s oduševljenjem. Svi osim Mikhe. Kao da je znala da će sve otići u krivom smjeru. Kao da je predosjećala kraj svega što je poznavala. I je, samo je nitko nije slušao. Ni Raff. Čak ni ona. Njezin stup, njezin uzor, njezina sestra po maču.

„Mikha, to je po Njegovoj volji. Vjeruj mu“ – rekla je smireno. „Veliki Stigmeni nikad ne učiniše nikakva zla. Samo dobro svojim mudrostima“ – nasmiješila joj se sestrinski i pogledala toplinom koju je samo ona znala dati. Lažući je dok ju je gledala u oči. I Raff je znala koliko su oni prije načinili zla, ali nije htjela zamarati već i tako premorenu Mikhu.

„Ali, ovo je već drugi red Stigmena. Sjeti se što su učinili oni prije njih. Lucijan je nastao kao plod loših odluka vrhovnog savjeta. Savjeta koji nas je doveo u rat. Savjeta koji je zamalo uništio sve što je ikada postojalo. Ovima neću dati mira.“ – reče i ode do velike dvorane. Kroz glavu joj se provlačilo u bljeskovima spašavanje trudne Nature. „Mikha, uvjerili su Ga da sam zlo koje mu truje um i djecu. Žele žrtvovati moje dijete koje nosim. Mikha pomozi“ – kroz suze je molila Natura. I kako da je ne spasi od zlih kandži onih koji su natjerali Starog da ruši i pali dimenzijama? I to samo zato što su svi „skrenuli s Njegovog puta pravednosti“, znala je da se mora riješiti tih lažnih mudraca, znala je da mora spasiti trudnu Naturu, pa čak i samog Starog kojemu su zatrovali um. Misli na prošlost, koja je rodila sadašnjost ostavljala je gorki okus u ustima. Jer sada, plod ljubavi između Starog i Nature, želi smrt ocu i svima koji su uz Njega, uključujući i nju, koja mu mora skinuti glavu s ramena. Istu onu koju mu je davnih dana spasila. Istu onu koja će je mnogo vjekova poslije dovesti u situaciju iz koje je nitko neće moći spasiti osim nje same.

Ispred konjušnice voda Odrješenja skupilo se mnoštvo, što Lovaca što Mikhinih vojnika i čekalo daljnje zapovijedi. Prvi bliski susret s Mikhom, označio mu je vječnost. Početak kraja za ono što je poznavao i početak svih početaka koje će tek upoznati kraj nje. „Ti ovdje ne zapovijedaš, ti ovdje nisi poželjan, ti za mene nisi ništa“ – bilo je prvo što mu je ikada rekla odgurnuvši ga u stranu. Njezina vojska se u tren ukipila njezinom pojavom, dok je vod Lovaca ostao u šoku. Nitko se nikada nije tako razgovarao sa Glavnim Lovcem. Rodharg ju je okrenuo hvatom za rame i lijevu ruku, te presavinuo u kičmi. „Ti se tako nećeš razgovarati ni sa mnom, ni s mojom vojskom“ – prosiktao joj je na uho. Okupiran pokazivanjem svoje snage i autoriteta nije ni primijetio kako mu nožem prijeti preponama. „Ti ćeš uskoro postati povijest, ukoliko mi ne pustiš ruku. Ako ne ti, tvoji potomci sigurno“ Bila je vrlo naprasita za neku silu dobra, čak i neobjašnjiva, jer u njoj sklada, mira i dobrote na van nije bilo. Na van ona je bila programirana da čuva, a tim čuvanjem i ubije. I to sve u ime dobra. U ime kojeg se na kraju odrekla.

 I danas, dok juri sa svojom svitom prema njoj, koja se svojevoljno dala u Lucijanove ruke samo da očuva mir, razmišlja o Sorow i Wilow, njihovim kćerima koje je dala na čuvanje u Sirolinskisamostan na kraju dvanaeste dimenzije. „Uskoro smo ponovno zajedno“ – tješila je djevojke ljubeći im vatrene kose koje su naslijedili od nje. Nije bilo suza, niti teških uzdaha, znalo se kako se rastanci odrađuju. Čvrsto i hrabro, da im srca ne popucaju od tuge.

„Rod, stigli smo“ – iz razmišljanja ga je trgnuo glas. Bio je to Melkahar, Lovac prvog dana i glavni komunikator između dimenzija.

„Ni pakao nije više, što je nekada bio“ – prokomentiraju obojica zgradu ispred kojih su se zaustavili. Zgradu u kojoj je Lucijan imao sjedište. Zgradu u kojoj se nalazila Mikha – bomba koja je trebala eksplodirati svaki čas i jednom zauvijek uništiti Lucijana, ali i Naturu. Ulazeći u foaje zgrade ostali su zatečeni. U cijelom ogromnom holu prizemlja zgrade nalazio se maleni recepcijski stol za kojim je sjedila sitna ženica. Ni vojske, ni Hodača, ni naznake da ovdje boravi Zlo, samo malena ženica koja im se smiješi škrbavim osmjehom i veselo maše ručicama.

„Uđite, uđite! Hajd, hajd, što ste se ukipili! Uđite, Uđite!“ – cikala je mala poskakujući na stolici kao da sjedi na žeravici, veselo dozivajući Lovce da uđu bliže.

Za sada je sve išlo po planu. Jedino što su očekivali  malo bolji ulazak s malo više krvi, Mab ih je razočarala svojom prvobitnom pojavom krezube, malene ženice, ali na njihovu sreću, to razočarenje je trajalo kratko i namamilo osmjeh na lica svih Lovaca. Mab je zablistala u pravoj prikazi kakva je uistinu i bila – grdosija plamene kose sa trinaest ruku iz koje je bacala svoje vatrene čini van. Davnih dana, dok su proročanstva hodala svijetom, Mab je bila Božica vatre.  Zarobljena u Modrom Jezeru, nakon bitke za Hiyor grad na vodi, vjekovima je maštala o bijegu. Mašta je postala stvarnost dolaskom Nature koja ju je spasila od tog vodenog kaveza. Kao zalog vječne zahvalnosti Mab je bila jedna od čuvarica Nature, danas zvane Titube. Nekad Stvoriteljeva žena, danas vladarica Pakla i zakleti neprijatelj sveg dobroga što ju je prognalo i natjeralo trudnu u bijeg.

Mab je u trenu popunila prostor foajea i vatrenim obručima paliti sve ispred sebe. No ne zadugo. Napad je prekinulo iznenadno grgljanje nemani uz hitri pad na koljena. Netko je uništio svu radost borbe između vještice i Lovaca jednim potezom. Ubio je neman i oduzeo radost bitke Lovcima. Rodhard je poludio kada je ugledao dvije ratnice kako izvlače mačeve iz glave i trupa mrtve nemani.

„Oprosti tata, ali u ovo nećeš ići sam“

Ma, koliko god bio ponosan na njih dvije, toliko je bio i van sebe, jer sada osim brige za Mikhu, ima i njih dvije na pameti. Jedinu djecu koju je ikada stvorio, jedina bića koja su rođena iz ljubavi koju je ikada osjetio stoje tu pred njime i brišu zelenu krv nemani s mačeva. Lovci su s oduševljenjem odobravali akciju Sorow i Wilow, jer ipak su od malena bile po njihovim taborima i vježbale. Isprva kroz igru, kasnije za pravo.

„Daš kćerima mač i onda se naljutiš kada se povedu nepozvane u rat, e moj Rodharge hahahaha „ – zaorio je Melkahar tapšajući ga po ramenu. „Njih dvije su ipak tvoja krv, pa što si mislio da će ih zadnja dimenzija i neki tamo samostan zadržati? Hahahahaha!“ – smijao se od srca. „Ako jesi, e onda si veća budala nego što sam mislio!“ – lupi ga po leđima i nastavi prema mladim ratnicama.

„Svaka čast curice moje! Svaka čast!“ – progovori Melkahar glasno. „A, sada idemo dalje, ovo je bio tek početak“

Osjećaj ponosa, srdžbe i bijesa ispreplitali su mu se tijelom, umom i dušom. Znao je da su mu kćeri hrabre na njega i odvažne na majku. Znao je da će taj dan njihovog prvog boja doći, samo nije znao da će doći tako brzo.

„Nije kraj, tek smo ušli, do samog vrha imamo još puno zamki i napada demona. Zbijte redove, razbistrite glave! Ovo je bitka, a ne vic! A, vas dvije ima da se čuvate onako kako smo vas učili svi!“ – zapovjedi oštro i krene ispred svih.

Iva Matijaško Degač


Iva Matijaško Degač

Rođena u gradu na četiri rijeke u kojemu živi i biva do dana današnjeg. Vječni anarhista, reformista, buntovnik – i to sve u ženskom rodu. Mačkarica i veliki prijatelj životinja, te pokojeg čovjeka. Voli prirodu, cvijeće i dobar stari r’n’r. Pisanjem se bavi od rane dobi, ali vrlo brzo lijepo izražavanje mijenja uličnim govorom,  jer po njoj “lijepe riječi su za djevice i malu djecu, a ja nisam niti jedno od toga dvoje odavna” – koliko ima istine u tome prepušta vama, jer malo tko uistinu ima pristupa njezinom biću, duši i pojavi. Škorpion po horoskopu koji dugo pamti, brzopotezna na jeziku i veliki ljubitelj ironije. Ona je Iva i ona je naša La Femme.

Comments

komentari

Protected by Copyscape