Skandal III dio: Princ lutalica

Moćni mišići su igrali pod njegovom zategnutom kožom dok je bijesno udarao u boksersku vreću. Činilo se da će je prepoloviti na pola udarcima u kojima je bio sav gnjev koji je godinama plamtio u njemu. Taj gnjev ga je pogonio, bio mu je droga bez koje ne bi mogao funkcionisati. Toliko je bio navučen na njega i želju za osvetom. Da vidi njen život uništen i skrhan u komadiće, kao što je ona uništila njegovu sestru. Kurva, mislio je. Čak se ni ne sjeća šta je uradila. Ali sjetit će se. Itekako će se sjetiti.

Za kraj je vreću udario nogom, što kuka na koju je vreća bila obješena ne izdrža već se izvali iz plafona. Vreća odleti koji metar dalje i beživotno se stropošta na pod. Njegova psovka odjeknu praznom dvoranom. Upravo zbog toga ju je napravio u podrumu svoje kuće, da može neometano vježbati i psovati do mile volje.

Pogledao je svoj odraz u ogledalu koje je zauzimalo cijeli zid. Znoj je blistao po njegovim rukama i golim grudima. Kada se samo sjeti sebe od prije. Žgoljav, neugledan, neuredne duge kose, uvijek prljave i svezane u rep. S nekom imitacijom brkova i brade na bubuljičastom licu. Čovjek koji ga je gledao s druge strane ogledala je bio zreo muškarac, uredno ošišane kose boje kestena koja se sada slijepila od znoja po njegovom čelu. Lice snažnih crta, isklesanih kao u kamenu, četvrtaste brade, bilo je glatko izbrijano. Tamne oči su isijavale gnjev, goreći poput žeravica ispod gustih obrva.

Nekada žgoljavo tijelo sada je bilo sastavljeno od isprepletenih mišića, ukrašeno tetovažama. Niz desnu ruku mu se spuštao šareni rukav, skroz do zglavka, poput onog koji su nosile japanske jakuze. Koi šarani, zmajevi i gejše su se smjenjivali između cvijetova trešnje. Lice Komedije i Tragedije je nosio na desnoj strani grudi; na lijevoj, tik iznad srca, malenu lastavicu. Spomen na njegovu sestru i njihovu igru kada su bili mali. Bila je to igra koju su oni izmislili, kada su smišljali svijetove svojstvene samo njima. Zapravo, ona je bila ta koja je smišljala. Uvijek bujne mašte. Pametnija od njih dvoje.

U toj igri, ona je bila princeza koju zla vještica prokune da bude lastavica, da zimi krene na jug, daleko od hladnoće, a onda, kada bi bila hiljadama kilometara daleko od kuće, preko velikog mora, da se pretvori u princezu. On je bio princ lutalica koji ju je tražio po svijetu, da skloni kletvu s nje.

Sada je bila izgubljena poput te lastavice iz njene priče, negdje daleko u dubinama svojih misli. Negdje gdje čak ni on nije mogao doseći jer nije bilo načina da skine tu kletvu s nje. A toliko je to želio. Ostalo mu je samo da uništi zlu vješticu koja ju je proklela. Na to se davno zarekao.

Otišao je pod tuš gdje je pustio da mu se iglice ledene vode zabijaju u kožu, ne bi li barem na kratko osjetio nešto više od gnjeva koji je postao jedini osjećaj koji je znao osim ljubavi prema sestri. Nakon što je završio s tuširanjem, izašao je, obrisao se i navukao donji dio trenerke pa se popeo u stan iznad.

Zaputio se pravo do njene sobe i provirio kroz vrata. Još uvijek je spavala snom nevinašceta s blaženim izrazom na licu kakav samo anđeli mogu imati. Dao joj je sedativ par sata prije. Imala je još jedan napad bijesa, ječala je i čupala sebi kosu, ionako slabu i rijetku. Ničim izazvana. Samo je sjedila i zurila kroz prozor, a onda se počela udarati po glavi i čupati kosu. Vjerovatno je negdje u njenom izgubljenom mozgu, sjevnula neka iskra sjećanja i izazvala požar.

Dobro je, nek spava, mislio je. Dao joj je toliku dozu da će spavati barem još dva-tri sata. Pogledao je na sat. Dovoljno. Zatvorio je vrata sobe, polako ne želeći da zaškripe i naruše njen san, iako su šanse da je probudi slaba škripa vrata nakon onakvog sedativa bile ravne nuli. Dok je išao prema ormaru u svojoj sobi odlučio je pozvati prijateljicu. Jedinu koju je njegova sestra trpjela. Neka bude u stanu za svaki slučaj, ukoliko se on ne vrati prije nego se ona probudi.

„Halo?“, javila mu se dok je prebirao po svojim uredno složenim odijelima.

„Hej, smetam li?“

„Naravno da ne smetaš“, zacvrkutala je s druge strane linije. Bila je zaljubljena u njega, znao je to. I uradila bi sve za njega. Koristio je to ponekad i nije mu smetalo jer osjećaji drugih ljudi, drugi ljudi i sve oko njega je bilo podređeno samo jednom cilju. Osveti.

„Da li bi mogla doći i pričuvati mi sestru? Moram izaći nešto da obavim“, rekao je izvlačeći odijelo koje mu se činilo idealnim za tu priliku. „Još uvijek spava jer je pod sedativima, ali bojim se da se ne probudi ranije.“

„Još jedan ispad?“

„Mhm. Možeš li doći?“

„Naravno“, rekla je. „Dolazim za pola sata.“

„Super, vidimo se onda. Hvala.“ Prekinuo je vezu i posegnuo za košuljom zadovoljno se smješkajući. Još samo malo i sve će biti onako kako je zamislio. Kockice njegovog plana su se polako slagale na mjesto.

Mirnes Alispahić

Komentari

Mirnes Alispahić

Stekao naviku pisanja u sitne noćne sate koju imam do dana današnjeg što me košta, ali ljubav je ljubav. Na portalu možete pronaći svega pomalo od mog pisanja, mada se najbolje snalazim u vodama fantastike i filmskim osvrtima. Hvala na čitanju i do sljedećeg čitanja budite mi pozdravljeni gdje god da ste.

You May Also Like

Bol, Lisa Gardner,bibliomanija, Ana Čaić Blažević, APortal,majka, dijete