Zašto srati pa lizati?

Pažnja! Sljedeći tekst može sadržavati grube riječi i oštar jezik.

Sad kad sam riješio ovaj dio s upozorenjem, mogu nastaviti dalje. Jezik sam naoštrio, a grubih riječi imam punu vreću pored sebe pa ću povremeno zalijepiti u tekst pokoju, onako kako nađem svrsihodno. Nešto razmišljam o ljudima koji vole dobro da se poseru po drugim ljudima u vidu raznoraznih uvreda i napada, te olajavanja kojekakve vrste. Ono baš da zaseru stvari da imate osjećaj da ste u septičkoj jami i da vam se govna lagano talože na glavu gurajući vas svojom težinom dolje, a vi tonete u smrdljivu jamu niskih udaraca dok niski ljudi puni kompleksa još niže vrijednosti posmatraju negdje s vrha i zatrpavaju vas novom dozom. Plop, plop. Sve po glavi.

A onda isti ti ljudi, koji su se onako ljudski posrali po vama, izvrijeđali vas, popljuvali, udarili na vas sa svih strana jer je u njihovim skučenim mozgovima lijepo srati po ljudima i samo se tako osjećaju superiornije od vas u svakom pogledu, a i obožavaju vidjeti druge oblivene svojom kompleksaškom dijarejom, ti isti ljudi sve to poližu i počnu se pretvarati da se ništa nije desilo. Do sljedećeg puta.

Ne samo to, nego i drugi, koji su bili u istom košu kao vi, onako lijepo posrani od glave do pete, dovedeni do ruba, sad i oni sjede i kusaju sve lijepo kašikom, zaboravljajući da će sljedeća dijareja doći nenadano i opet sve ispočetka.  Sjedi i jedi govna kojima si bio zatrpavan.

Mala digresija s ove priče. Kada sam tek dobio zeku, bila je to šaka krzna. Mala bogda koju ste mogli staviti u šoljicu za mlijeko. I jedan dan ja sjedim i ne mogu da vjerujem svojim očima jer prizor koji sam gledao nije imao smisla. Maleni zeko je lijepo sjedio i jeo govna, ali doslovno, ravno iz svoje guze. Onako kako su izlazila. Kuku meni, kontao sam u sebi. Dobio sam zeku s devijacijom ponašanja. Pogledao sam po Internetu tražeći najboljeg psihijatra i savjetnika za male zeke, ali kako se ispostavilo to je posve normalna stvar jer zeke tako vraćaju u svoj organizam neprerađene tvari. I zaista, kako poče tako i prođe. Zeko je sada veliki, a epizoda sa izjedanjem brabonjaka je iza nas. Vidite li poveznicu između ove dvije teme?

Zeko je porastao i naučio da više ne treba jesti govna. Pa ni svoja. Što bi onda jeo tuđa?

Zašto onda sjediti i jesti tuđa govna? Zašto dopuštati da nas neko zatrpava govnima, a poslije nas još tjera da ih jedemo i pretvaramo da se ništa nije desilo? Sve te dijareje kojima vas drugi zatrpavaju su samo pražnjenja kompleksa kojima su nakrcane te persone. Ne samo kompleksa nego nezadovoljstva svojim životom, svojom nespobnošću, gubitkom kontrole u rukama, neredovnim seksom, lošim seksom, činjenice da vas žele, a ne mogu imati. Nezadovoljni su jer ste pročitali više knjiga od njih, poznajete više jezika od njih, u društvu se ponašate bolje od njih. A nemate ni titule ni diplome svjetskih fakulteta. Imate samo sebe.

Kako se onda pretvarati i smješkati dok jedeš tuđa govna, a skupa s tobom je i onaj koji te je posrao? Naravno, očekuju se i same pohvale s vaše strane, kao i ponizno ponašanje jer ste tek sad uvidjeli da ste vrijedni tog obroka. Kako? Nikako. Ne možeš to sebi dopustiti. Možda si nekad, kao mali zeko u godinama kada si mali pa misliš da su tuđa govna hranjiva, mogao sebi priuštiti to pretvaranje i kašikanje tuđih govana, ali je mali zeko pametniji od tebe. On jede samo svoja, ne tuđa. A kad poraste, ne jede ni svoja.

Ne može se srati pa lizati i pretvarati da se ništa nije desilo. Ne postoji neki tuš ili vlažna maramica koja će oprati i obrisati sve ono izrečeno i učinjeno tokom verbalne dijareje. Šta onda to govori o nama kao osobama? Može ta igra ići i u drugom pravcu. Možete i istim tim govnima začepiti usta onima koji su srali po vama, pa ih malo pokolebati u njihovom naumu i ponovo ih spustiti na niske grane evolucije s kojih se popeli, nekom prevarom, do gustih krošanja.

Na vama je da birate. Biti zeko i ne jesti ničija govna ili biti posran i biti zaglavljen u ukletom krugu sranja i lizanja istog iznova i iznova. Budite pametni. Budite zeko.

Mirnes Alispahić


Mirnes Alispahić

Mirnes je običan tip koji želi da bude pisac jednog dana kad poraste. U međuvremenu se trudi i vježba, a to možete pročitati na ovom sjajnom  portalu. Napiše ponekad i nešto u svojoj kolumni. Pravi se pametan. I  ima bijelog zeku crvenih očiju. I ovo je napisao u trećem licu. Ko još  piše o sebi u trećem licu? Ne budite stidni i pošaljite mail sa sugestijama, kritikama, prijetnjama. 21. je stoljeće. Gay stop. Nemoralne ponude stop. Hvala na čitanju i do sljedećeg čitanja budite mi pozdravljeni gdje god da ste. P.S. Jesam li spomenuo da imam uvrnut  smisao za humor?

Komentari

Bol, Lisa Gardner,bibliomanija, Ana Čaić Blažević, APortal,majka, dijete