Aleja Lipa: Kako fina dama postaje kurtizana

Ljudskost. Ta riječ koja bi u meni trebala buditi osjećaj topline, pripadanja, snage i duhovnosti, a nadasve intelekta koji nas odvaja od životinja. Ali ne osjećam to. I tko sam ja zapravo da o njoj govorim? Tko sam više da sebe smatram sucem, porotom i egzekutorom?

Sada sam samo još jedna obična, sitna duša, prljava iznutra i izvana. Lice mogu uljepšati kozmetikom, na vrat mogu staviti malo parfema, svoje mlado i skladno tijelo mogu odjenuti u najfinije svileno rublje i elegantne haljine, ali dušu? Nju ničim ne mogu uljepšati. Ona je ono što me činilo nevinom i unikatnom. A sad sam je prodala.

Spuštam pogled na svoje ruke, sklopljene na krilu i čekam.

Hladan zrak struji oko mojih golih ramena. Osjećam sve osim straha. Odlučila sam. Nemam se što više kolebati, ne mogu se ni zaustaviti. Čekam samo da dođe i da to obavimo pa da mogu s pravom osuđivati vlastiti odraz u zrcalu.
Još sinoć dok sam sklapala taj pakt s vražjim nakotom, nešto je u meni napravilo konačni lom. Odlučila sam u tom trenutku da stara dobra i draga Mila više ne postoji. Ovo je rat. U ratu nevinih nema.

Jozef ništa nije slutio kad smo stigli u hotel. Poglavnik me otpratio sve do ove sobe a zatim naredio Jozefu i Toniju da ga prate. Oficirski hladno a nacistički prkosno Jozef se žestio oko toga. No Poglavnik je samo glatko izgovorio:
– Moje je saznanje da je Reich prijatelj NDH i nadasve naš glavni saveznik, ali nemojmo si lagati mladiću, ovdje odluke donosim ja.

Moram priznati da mi je na usnama zatitrao posprdni smiješak dok sam promatrala Jozefa okruženog crnim odorama. Ljubav između Reicha i NDH bila je velika i neslomljiva samo izvana. Iznutra bila je kao i svaki drugi pakt – prljava i trula i svatko je u ovoj igri, kockice bacao u svoju korist.

Nešto kasnije dok sam već bila izlazila iz vruće vode i prisjećala se zadnjeg razgovora s tetkom prije odlaska u Zagreb, netko je žustro pokucao na moja vrata. Ogrnula sam se svilenom kućnom haljinom i pozvala da uđe, bio je to Toni.
Nije me ni pogledao, samo je zaustio, zatvorivši vrata za sobom:

– Što god da si naumila, još uvijek stigneš odustati. – izgovorio je glasno izdišući dok su mu se prsa dizala i spuštala ubrzano. Zbog toga kao i činjenice da je bio rumen u obrazima, zaključila sam da je trčao uz stepenice i da nemamo mnogo vremena.
– Nisam naumila ništa. – sjela sam na krevet, popravila kućnu haljinu i posegnula za tabakerom. Pogledom sam tražila upaljač, a kad sam se okrenula nazad prema njemu vidjela sam plamičak u njegovoj ruci.
– Hvala. – izgovorila sam pa povukla dim i otpuhnula.
– Od kad pušiš? – pitao je.
– Od kad lažeš? – uzvratila sam.
– Ništa ne razumiješ. A sad ne stignem objašnjavati. Samo te upozoravam, kao što bi svaki muškarac to učinio za ženu koju voli: prestani izigravati i samo se pritaji. U narednim danima izvući ću te iz Zagreba. – u tom trenutku me samo pogledao, a zatim mi prišao ubrzanim korakom i strasno me poljubio. Cijelo moje tijelo gorjelo je u ekstazi kakvu dugo nisam osjetila. Instinktivno sam ga obujmila rukama vukući ga prema sebi.

– Nemoj Mila, molim te. Nemoj. – preklinjao me, ali ja sam se toliko unijela u poljupce da nisam mogla stati. Tren zatim prestao me ljubiti. Jednako naglo kako je i počeo. Uspravio se i gledao me tako polu golu, razmaknutih nogu i usana, crvenu i smetenu.

Htio je otići, ali sam skočila žustro prema njemu i odgurnula ga od vrata, okrećući ključ i bravi i bacajući ga zatim preko sobe.

– Što si to uradila? – pitao me šokiran.
– Ako već moram umrijeti, imat ću jedan trenutak sreće koji vrijedi čitavu vječnost patnji. – izgovorila sam i odvezala onaj labavi čvor što je držao moju kućnu haljinu. Svila je skliznula o pod a ja sam uživala u njegovom pogledu dok je upijao moje tijelo.
– Prelijepa si. –izgovorio je i zagrlio me a zatim stao strasno ljubiti.

Osjećala sam se kao da gori svaki dio mene. Zaboravila sam Jozefa i rat. Poglavnika i pakt koji smo sklopili. Samo sam se spustila na pod i posegnula za smičkom na njegovim hlačama. Znala sam da nemamo mnogo vremena, a ja istinski željela po prvi put osjetiti u sebi pravog muškarca.

Ni tren nije oklijevao. Ljubio me žustro kao da gladuje. Rukama mi je razmaknuo bedra koja su pod njim gorjela a tren zatim samo sam ga povukla na sebe. Taj osjećaj kad sam ga osjetila među svojim preponama, kad je napokon prodro u mene i naša se tijela prvi put spojila izazvao je u meni eksploziju kakvu nisam mogla ni zamisliti. Bio je grub i nije mario za manire. U jednom sam se trenu okrenula i natjerala ga da legne na leđa a ja sam sjela na njega, izvijajući se u potpunoj ekstazi. Rukama me hvatao za grudi i stenjao, a meni su kroz glavu proletjele slike iz djetinjstva kad smo Liza i ja kroz ključanicu kriomice promatrale roditelje u krevetu.

Jasno se sjećam majčine duge valovite kose, raspletene kako joj pada preko lica dok ju otac drži za grudi.

– Odurno je to što rade. – izgovarala bi Liza.

Ta pomisao sada mi je izazivala smijeh dok sam osjećala muškarca kojeg volim u sebi i slatki nektar strasti kako ponovno preplavljuje moje tijelo.
Sve je trajalo prekratko i već nekoliko trenutaka zatim Toni je ustao ljubeći me u čelo i zakopčavajući hlače.
– Uskoro te vodim odavde. – izgovorio je, gledajući me dok gola i zadihana ležim na podu, a zatim se osvrnuo po sobi da pronađe ključ. Trenutak zatim otključao je vrata i nestao a ja sam ga još osjećala svuda po sebi.
– Ovako se voli žena. – pomislila sam.
Jozefa nije bilo čitavu noć i danas čitavi dan. Samo je neki vojnik tijekom popodneva shvatio da mi kaže kako je poslan na zadatak i kako mi naređuje da ostanem u svojoj sobi i nipošto iz nje ne izlazim. Sat nakon toga stigla je sobarica koja mi je donijela ručak i pisamce od Poglavnika.
– Uređeno je. Večeras Vam dolazim. – pisalo je kitnjastim rukopisom.
Glasno sam uzdahnula. Što od olakšanja što od spoznaje da ću se večeras prodati. Bila sam supruga silovatelja, ljubavnica čovjeka kojeg volim i skupa kurtizana prvog čovjeka države.
– Što to radiš od sebe Mila? – na glas sam se pitala što se više bližila večer, ali uzmaka nije bilo.

I sada dok sjedim ovdje i osjećam tu studen oko ramena, obećajem sebi da ću razmišljati samo o Toniju i njegovoj dobrobiti dok stranac bude s mojim tijelom radio što god želi.

I neću se nikada kajati. I učinit ću to opet, ako to bude značilo život za one koje volim i smrt onima koji mi se gade. Kao što večeras svojim tijelom sudim Jozefu, tako ću i ovome monstrumu koji će me silovati uz moju privolu.

Čujem kucanje. Odlazim do vrata. Otvaram i vidim mu to priprosto lice i požudu u očima. Osjećam kako nasilno ulazi i zatvara vrata za sobom. Krajičkom oka prije no što se vrata zatvore vidim mnoštvo ljudi u crnom, koji čuvaju naš mir. A tren zatim osjetim njegove ruke oko svoga struka, na svojim bedrima, na svojim grudima. Okrećem se prema njemu i izvlačim snagu negdje iz dna svoje duše da na usnama razvijem onaj koketni smiješak, dok on zavlači ruke u moju kosu i raspušta je a zatim me počne nasilno ljubiti po cijelom tijelu.

Tu laganu svilu koju sam na sebi nosila rastrgao je kao zvijer pa mi naredio da stojim mirno i ne skidam najlonke i cipele dok stojim naga nasred sobe. Zatim je kleknuo pred mene i jezikom mi polizao bedro krenuvši prema preponama. Osjetila sam njegov jezik među svojim nogama i blago se prestravila ali nisam se pomakla s mjesta.

Sablaznila sam se nad sobom od ugode koju mi je to stvaralo i zgrozila kad sam na glas uzdahnula osjetivši da se u meni budi strast.

Tren zatim gurnuo me prema komodi i naredio da se na nju naslonim dok je on otkopčavao svoje hlače. Protrnula sam i koža mi se naježila, ali nije bilo nazad. Prodro je u mene žestoko i grubo. Mnogo grublje no Toni. Mnogo grublje no Jozef onaj prvi nesretni put. Jednom me rukom držao za bokove dok je drugom divlje uhvatio moju kosu.

Čupao me i glasno stenjao a onda sam u sebi nakon dva tri grublja udara osjetila toplinu i znala sam da je svršio.

Još koji trenutak je tako stenjao a onda je napokon izašao iz mene. Osjetila sam da mi se suze skupljaju u očima ali sam ih otjerala dok je on govorio kako sam divna i kako nikada nije doživio takav vrhunac ali da ga to ni ne čudi jer nikada nije bio s takvom ljepoticom.

Pravila sam se da ga slušam dok sam rukom tražila bilo kakav haljetak da se zaogrnem i tako svoje prodano tijelo zaštitim od njegovih pohlepnih pogleda.

Kucnuo je šakom o vrata, a s druge strane se čulo komešanje. Nekoliko trenutaka nakon toga netko je kucao s druge strane i on je, sada već na pola odjeven otvorio vrata. Ispred njih stajao je vojnik u crnom, prazna pogleda usmjerena prema nigdje. U rukama je držao pokriveni pladanj.

– Molim te pokaži Madam moj darak. – izgovorio je a vojnik je kimnuo glavom, zakoračio u sobu, spustio pladanj na stol te podigao kupolu. Skočila sam i zapljeskala kad sam na zlatnom pladnju ugledala Jozefovu glavu iz koje se još uvijek cjedila krv. Umočila sam prst u crvenu tekućinu i čula sebe kako govorim:
– Oh, pa još je topla.
– Za Vas samo najbolje, Mila. – izgovorio je Poglavnik, koji je već bio potpuno odjeven i krenuo prema hodniku.
– Odlazite? – upitala sam.
– Bit će prilike da se ponovno družimo. – izgovorio je a ja sam se lecnula.
– A ne draga, dogovor je dogovor. Jedna noć – jedna glava. Ja sam prije svega gospodin. Sutra za doručkom? Pretpostavljam da želite napokon izaći iz svog zatvora? – izgovorio je a meni se licem razvukao smiješak.

– Odnesite to. – naredila sam, a vojnik je samo kimnuo glavom, poklopio poslužavnik i iznio ga iz sobe. Tren zatim ostala sam sama. I začudo nisam osjećala ni sram ni zgražanje. Samo grotesknu spoznaju da je Jozef mrtav, a ja više nemam želju umrijeti.

Nastavit će se…

Marija Klasiček

Komentari

Marija Klasiček

Autorica, kolumnistica i nagrađivana umjetnica, Marija je vlasnica APortala i glavna urednica. Svoju ljubav prema umjetnosti, spojila je kroz pisanu riječ i note. Uz to što potpisuje sva svoja glazbena djela, aktivno sklada i za mnogobrojne estradne umjetnike. Za sve što napiše kaže: “To je napisao život… nisam ja.” 

You May Also Like

Bol, Lisa Gardner,bibliomanija, Ana Čaić Blažević, APortal,majka, dijete