Nepozvani gost

Zaboravit ću jednu zimu,
izbrisati je iz sjećanja,
jer s tom si zimom došao
i postao veliki dio mene,
bolan dio mene.
Došao si kao nepozvani gost,
pokucao na vrata baš mog srca,
a ja, kao da si posljednje siroče,
u njemu sam te nastanila.
Te zime smo cvali kao ruže,
ruže bez trnja, pune snova.
Lebdjeli smo nebeskim svodom
i na njemu pronašli dom,
voljela sam te ludo,
a ti…
ti si bio samo gost.
Isto kako si došao, naravno,
zima te odnijela sa sobom,
možda nekoj drugoj
da uljepšaš proljeće.
Nisi ostavio nikakav trag
ili je možda skriven?
Ne znam…
Ali nakon svega kako si mogao
tek tako, bez riječi otići?
I iako griješim, molim te
još samo jednom navrati.
Olakšaj moje boli
i pomozi mi da shvatim:
Tko si ti, tko sam ja
i čija je ovo sudbina?

 

Božana Ćosić

Komentari

Amazonke.com

Mi smo redakcija APortala a vi čitate članak s našom preporukom :)

You May Also Like