Mojih devet mjeseci i roda s najboljom bebom za nas…

„Iva, koje je tvoje najljepše sjećanje vezano uz trudnoću?“ – upita me dok se narihtava na kauču i gnijezdi poput patke.

„Hrana“ – odgovaram kroz smijeh.

„Hrana?“ – upita me u čudu namrštenih obrva „Kako brate hrana? A, gdje su sve one priče mama o predivnom stvaranju života? Osjećaju svemirske ljepote?“ – nastavila je koprcajući se.

„To se podrazumijeva, ali mi je hrana najljepše sjećanje.“ – odgovaram i krečem u akciju zvanu „ja sam dizalica, a moja prijateljica je fap zaglavljen na kauču“.

Narihtavam joj jastuke iza leđa i podižem otečene noge na tabure. Znam ja što je to kada si poput bube, a znaju i moji doma, jer od moje trudnoće, ja sam za njih Bubamara. Sjećanje kao brzina zvuka preleti preko mojih očiju i lansira me u vrijeme prije vremena. U vrijeme kada sam ja bila isti taj fap.  Tog dana sve je bilo kao i inače. Stari je pio kavu kuhinji, sister spremala po stanu, a majka radila. Došla sam  od doktora, zapuhana, umorna i sve što sam željela je barem malo odmoriti. Pokušaj parkiranja mojih (ravno) sto kila na dvosjed, završio je svakako, samo ne uspješno. Znači taj isti pokušaj je završio upadanjem u taj isti dvosjed sa moje sve četiri u zraku. Toliko sam prestrašila starog i sestru kada sam ih počela zazivati da su se zaglavili na vratima od dnevne sobe.

„Što se dogodilo? Jesi dobro? Iva reci nešto?“ – panično su upadali jedno drugome u riječ, a ja od smijeha radim što? Pa, naravno –  piškim u gaće. „Zapela sam“ – bilo je sve što sam uspjela reći. Suze su mi išle na oči od smijeha. No, njima nije bilo toliko smiješno, jerbo je stari imao operiranu kičmu,  sister 50kg, a dizanje jedne maconje od 100kg nije bilo baš tako lako izvedivo. Poput one priče kada cijela obitelji vuče repu van, tako su i mene izvlačili van iz dvosjeda. Vjerujte mi, nakon tog dana taj dvosjed i ja smo se izbjegavali u velikom luku.

„Jesi gladna“ – upitam svoju debelu patku i vraćam se u sadašnjost.

„Nisam, pojela sam pecivo“ – odgovara i hvata se za trbuh. „Opet divlja“ – grči se u licu i bolno gleda u svoj trbuh. „Ja sam kao Weaverica iz Alien-a jebo te! Ponekada pomislim da će izletjeti van koliko se gura i riče.“

„Sigurno je gladno to tvoje spolno neznano čudo, pa traži nešto maaasnooo!“ – sprdam je znajući da je pola trudnoće provela na wc-u povraćajući i onda kada je samo pomislila na hranu, a kamoli kada je probala nešto pojesti.

„Odjebi! Ne rigam već dva mjeseca“ – poklopi me, onako kako samo ona zna.

Tog dana, poslije druženja s mojom debelom patkom, preplavile su me emocije. Nikakve instinkte nisam osjećala, jer majčinski instinkt je izmišljotina, već emocije vezane uz mojih devet mjeseci raja. Ja sam jedna od rijetkih koja je najviše živjela u trudnoći. Bilo me je posvuda. Išla sam na predstave, u kino, na izložbe, koncerte i maksimalno sam provodila vrijeme s prijateljicama. Znala sam da kada rodim sve dobiva jednu drugu nijansu i željela sam čim više biti okružena meni poznatim ljudima i događajima. Znala sam da je trudnoća spas od mene same i mojeg divljeg načina života. Jebi ga, ipak se najbolje poznajem. I nisam pogriješila u niti jednoj pretpostavki. Mijenjanjem prioriteta u životu, promijenila sam i krug ljudi s kojima sam se družila. Loše navike sam zamijenila dobrima, ok malo sam pretjerala s tim „dobrim“ načinom života i natukla 45kg, ali sam se napokon osjećala živom. Življom nego ikada prije.

Bebu nisam dobila samo tako. Ta muka me i dovela do prekida s njezinim tatom. Pobjegla sam od njega i od svih problema koje sam si sama stvorila. Sve do jedne nove godine kada sam definitivno odlučila „sada idemo ponovno i po pravilima“ – ostala sam trudna nakon mjesec dana. Ne zato što smo sada intenzivnije tražili rode s najboljom bebom za nas, već zato što sam se maksimalno posvetila sebi, njemu i hrani. Počela sam jesti. Počela sam spavati i nisam se opterećivala sa „moram ostati trudna odmah i sada“. Nisam željela raditi testove i ponovno proživljavati onu bol i suze kao što sam prije. Kao što sam osjećala svakog puta kada je test trudnoće bio negativan. Onaj tko to nije prošao, ne zna koliko boli. I neka ne zna, jer tu bol ne želim nikome na svijetu.

Željeti dijete i željeti biti mama nekome je odluka koja se ne smije donijeti ishitreno, jer se želje ipak neki puta ne ostvare iz prve. Ali i kada se ostvare, nisu nimalo slične onome čemu smo se nadali.

Osim hrane (koju su mi na kraju oduzimali, ma koliko god ja plakala uz „vi miii ne dateee jeeeessstiii), spavanje je još jedno od mojih predivnih sjećanja. Mogla sam zaspati bilo gdje i bilo kad. Vjerujte mi, nisam se dala smetati. Tako sam zaspala i u vrijeme ručka (da, da i to je moguće) i usred rečenice, da mi je mama dobila fraz misleći da sam se onesvijestila. Budite sigurni da su svi moji dobivali šokove i u mojoj trudnoći sa mnom. Jednostavno sam takav tip osobe – sklona pizdarijama i poznajući me dobro znali su da će to biti jedna nova dimenzija trudnoće. Pa sam tako u šetnji sa sestrom pala, popiknuvši se na ravnome, ravno na trbuh. Sestra me htjela namlatiti k’o bika. Uzela je mobitel i nazvala mamu. Čim se mama javila, počela je plakati uz „ova luđakinja je pala pored mene žive ravno na trbuh! Tko će je dignuti, jer na cesti nema psa, a kamoli nekoga da mi pomogne?“. Ljudi moji, da ste vi vidjeli to dizanje i vi bi se popiškili u gaće (da, da i tu sam šordala od smijeha). Ustala sam se sama, ali tehnika dizanja je bila za čistu desetku iz gimnastike 🙂 Onda sam tati jednom prilikom rekla da mi je puknuo vodenjaki i pobjegla u kadu – brijati noge. Lažna uzbuna, ali pogled od tate kada sam mu rekla “čekaj da se obrijem” je neprocjenjiv. Spalila sam trbuh vrućim uljem, dok sam pohala i svašta još nešta.

 Jadna ta moja sestra i moji roditelji s njom, kako mi je muž radio van lijepe naše, morali su proživljavati same šokove sa mnom umjesto njega, ali  se danas na svaki Bebin (tako joj je i nadimak) rođendan barem imamo čemu smijati. Kada smo se dotakli muža, ja za svojega moram reći „Svaka ti čast, daj pet frajeru!“, jer toliko živaca ni ja nisam imala za sebe, a kamoli netko drugi. Bila sam trudna sedam mjeseci kada je nasred Korza kleknuo i rekao „Rodi! Rodi i vrati mi moju Ivu ti zlo jedno nečastivo!“. Mislim da sam to čak jednom, negdje i napisala, ali da ponovim – rodila sam ja, ispunih mu tu želju, ali mu Ivu od prije nikada, nikada, ni u snu nikada, ja ne vratih! Postala sam pravo njamravo, napasno žensko koje stalno cekeče i ne sudite mi, jer ipak mora platiti za svaku striju, svaku obješenu cicu i celulit koji je meni ostao nakon trudnoće. Šalim se, ja uistinu ponosno nosim sve svoje „nedostatke“ što se vidi i iz priloženog, ja sam ipak samo zločesta i takva sam karakterom, ali opet ljepše zvuči kada nekome kažeš „ma, to je meni od trudnoće – i živci i kile i kokodakanje“ nego da kažeš –„jadna li mu majka, takvu si je sam odabrao – i ludu i histeričnu“. Neka malo i on vidi kaj je to 🙂

Vidite i sami da je meni trudnoća uistinu bila, ako ništa drugo, jako zanimljiva i šaljiva. I mora takva biti, jer je takvu želim pamtiti. Sve one šokove s nalazima, gubitak kose u pramenovima, trombocitopenija i sva ostala govna koja sam imala u bljeskovima kroz trudnoću, ne želim imati kao sjećanje. Jer, sve je to prošlo rođenjem mojeg spasa. Moje Bebe. Naše Bebe. Djevojčice koja nam je svima izmijenila život. I to na bolje.

Danas mi je jako žao što nismo uspjeli i drugi puta izabrati još jednu rodu s drugom najboljom bebom za nas, ali tko zna, možda je ta roda odletjela do gnijezda neke druge mame koja je tužna, kao što sam ja bila nekada i njoj ostavila pregršt novi, divnih i smiješnih sjećanja. I tu bol stane i sva tuga prestane.

Iva Matijaško Degač


Iva Matijaško Degač

Rođena u gradu na četiri rijeke u kojemu živi i biva do dana današnjeg. Vječni anarhista, reformista, buntovnik – i to sve u ženskom rodu. Mačkarica i veliki prijatelj životinja, te pokojeg čovjeka. Voli prirodu, cvijeće i dobar stari r’n’r. Pisanjem se bavi od rane dobi, ali vrlo brzo lijepo izražavanje mijenja uličnim govorom,  jer po njoj “lijepe riječi su za djevice i malu djecu, a ja nisam niti jedno od toga dvoje odavna” – koliko ima istine u tome prepušta vama, jer malo tko uistinu ima pristupa njezinom biću, duši i pojavi. Škorpion po horoskopu koji dugo pamti, brzopotezna na jeziku i veliki ljubitelj ironije. Ona je Iva i ona je naša La Femme.

Comments

komentari

Protected by Copyscape