Sine moj,

Gledam te kako spokojno spavaš u svojoj kolijevci dok mjesečeve zrake plešu i igraju po tebi. Večeras te gledam posljednji put, a još jutros sam te držao u naručju po prvi put. Čuo tvoj plač i osjetio lupanje tvog malenog srca kada sam te privio na svoje grudi. Gledam te posljednji put jer se spremam u boj iz kojeg mi nema povratka. Idem na posljednje putovanje i sa sobom nosim zlatnik da platim Haronu prijevoz preko Stiksa.

Jednog dana, majka će ti pričati o tome. O tom boju, za nju, za tebe, kraljevinu i kralja. Za slobodu naroda. Ona je ispred, lašti moj mač i moje koplje, uljem maže kožno remenje mog štita da me ne izda u borbi. Na njemu ću se vratiti. Ona to zna. I ja to znam.

Kažu da se njihovi redovi ne mogu prebrojati, da je u njima hiljade naroda Istoka. Da ih je toliko da njihove strijele prekriju nebo kada se ispale. Stelios je rekao da je to dobro. Barem ćemo se boriti u hladu. Dobri, stari Stelios. Volio bih da si ga upoznao, ali imat ćeš ti nekog svog Steliosa, neke svoje drugove i neke svoje borbe.

Moraš znati da mi suze kvase obraze dok ti pišem ove redove, i stoga ne zamjeri svom ocu na drhtavom rukopisu i mokrim mrljama na papiru. Plačem jer te više nikad neću vidjeti dok se ne vidimo na poljima Elizeja jednog dana. Čekat ću te na drugoj obali Stiksa kada budeš dolazio, ali taj dan je daleko. Ti pred sobom imaš cijeli život. Plačem i ne stidim se, jer ovo su suze oca koje lije zbog sina.

Pišem ti ove retke jer me ne poznaješ. Vidio si me, ali u tvojim očima ja sam bio samo mrlja nasuprot svjetlosti. Dotakao si me svojim malim prstima, dirao po bradi i nosu, istražujući moje lice. Spavao si na mojim grudima dok sam udisao tvoj miris i gledao puls tvog tjemena ispod nježne, svilenkaste kose.

Ti se toga ne sjećaš niti ćeš se sjećati. Ni tog obrisa kojeg si vidio niti tih crta lica koje si dotakao. Nećeš se sjećati snova koje si sanjao na mojim grudima niti pjesama koje sam ti pjevušio dok sam te uspavljivao danas. Ali su ti se svidjele crte mog lica. Nasmiješio si se kada si ih dotakao. Smirio si se kada si čuo moj glas i moju pjesmu i zaspao si snom nevinašceta.

Znaj da ću se ja sjećati tvog lišca i tvog osmijeha. Da će to biti posljednji prizor koji ću vidjeti prije nego sklopim oči posljednji put, tamo u klancu Termopila, dok nam valovi Egejskog mora pjevaju posmrtnu himnu udarajući u kamenu obalu.

Ti me ne poznaješ, sine, niti ćeš me nekada upoznati. Ja ću biti samo spomen i priča pričana u noćima da lakše zaspiš, ali znaj da ću biti tu. Bdjet ću nad tobom svake noći i čuvati stražu ispred zidina tvojih snova, braniti te od košmara. Ovi redovi koje čitaš će biti jedine moje riječi koje ćeš znati jer se drugih moji riječi ne sjećaš. Nećeš znati boju mog glasa. Nećeš čuti kako zvučim kada se ponosim tobom, kako zvučim kada grmim zbog tvojih pasjaluka.

Toliko dugo sam sanjao o danu kada ćemo skupa stati, rame uz rame, okrenuti prema neprijatelju. Kako bi se samo nasmijali njihovoj brojnosti i jurnuli među njih. Neopjevani heroji, ti i ja. Sanjao sam kako se zaljubljuješ prvi put i dolaziš mi s rumenilom u obrazima i pričaš o njoj, a obrazi ti se sve više i više žare dok te zadirkujem.

Sine moj, slušaj majku i odrasti u muškarca kakvim sam te uvijek zamišljao. Budi ponos svoje majke i mene. Budi sin svog oca. Sin Sparte. I nikada nemoj kleknuti na koljena pred neprijateljem. Nije ni tvoj otac, pa nemoj ni ti. Nas tri stotine, koji idemo u boj, nećemo kleknuti pred neprijateljem iako dolaze u hiljadama. To neka ti bude lekcija.

Sada idem. Čujem zveckanje oružja moje braće na ulici. Okupljamo se. Još samo da spustim jedan poljubac na tvoje čelo i udahnem te posljednji put prije nego zagrlim tvoju majku i odem zauvijek.

Zbogom, sine.

 

Komentari

Mi smo redakcija APortala a vi čitate članak s našom preporukom :)