Cijepljenje – da ili ne?

Ulaziš u bolnicu. I to uvijek na drugi kat, ne daj Bože da nešto bude u prizemlju. Dječji plač odjekuje hodnikom. Cijepljenje je i meni najgori dio djetinjstva, a bome i dan danas. Nije toliko od straha, nego od silnih slika ovisnika heroinom pa mi se duša okrene naopako kad vidim iglu blizu svoje lijeve ruke.

Cijepljenje ili vakcinacija po stručnoj definiciji je postupak unošenja antigena u organizam kako bi se stvorio imunitet na određenu bolest. Cijepljenje traje od samog rođenja do određenje dobi. Cilj je sprječavanje određenih bolesti i njihovog mogućeg napredovanja u dobi dok dijete nije toliko fizički imuno i spremno na proizvodu antigena koju su potrebni u obrani organizma.

No, sada se vratimo u prošlost. Neko selo na visokoj planini. Nigdje cjepiva, nigdje lijekova, a svi živi i zdravi i dožive duboku starost. Nije rijetkost da se i dan danas može pronaći tako nešto. Postoje ljudi koje poznajem da u životu nisu primili cjepivo i nemaju apsolutno nikakvih problema. Kako?

Ljudi prije nisu cijepili djecu i sve je bilo u najboljem redu. Međutim, dogodio se Drugi svjetski rat, zavlada je velika glad i mnoge bolesti koje su najčešće pogađale novorođenčad. Nitko nije znao što se događa, a onda su se pojavila cjepiva koja su od ranih četrdesetih do kasnih šezdesetih spašavala živote. Djeca više nisu umirala, a brojne bolesti su iščeznule kao rukom odnesene.

No, u bivšim generacijama JNA, na redovnim odsluženjima roka vojnici su se cijepili u redovnim uvjetima protiv bolesti koje se pojavljuju u uvjetima koje ih čekaju. Samo što postoje određene generacije koje su sa svojih pedeset godina oboljele od nekoliko teških bolesti istovremeno. Dvojica su slučajnost, ali kada cijeli vod oboli od raka pluća i prostate istovremeno, čovjek se mora zapitati; tko se igrao doktora, a tko je koristio ljude kao pokusne kuniće?

Ipak, sve u svemu, ja sam cijepljen i nemam apsolutno nikakvih nuspojava. Medicina u 21. stoljeću je u nekoliko godina nadmašila cijelo dvadeseto. Nema razloga da ne cijepite dijete protiv bolesti čije je cjepivo provjereno. Ali pripazite na ova koja nisu provjerena, raspitajte se i donesti odluku za koju mislite da je najbolja. Ipak, kad narod priča nešto, kada se teoretičari zavjere oglase na sva zvona, ima tu neke istine. Da li nas truju ili liječe s cjepivom, sami Bog zna. Ali sjetite se ovoga; bez obzira što su ljudi prije živjeli i bez cjepiva, sjetite se i da su umirali od najobičnijih prehlada.

Nikola Vranjković


Nikola Vranjković

Zovem se Nikola Vranjković. Najčešće se odazivam na Nidžo. Hercegovac sa zagrebačkom adresom. Nepopravljivi Balkanac. Više pjesnik nego književnik, ali oboje kombiniram jedno kroz drugo. Više volim trenirku nego odijelo, zadimljenu krčmu od modernog kafića. Student, radnik, sportaš i posve (ne)normalan čovjek.

Ovdje me čitate u rubrici Iz Njegovog Kuta. Kako je u mom kutu? Saznajte…

Comments

komentari

Protected by Copyscape