Što je to djevojčica?

by Alan Beck

Male djevojčice najljepša su stvar koja se može dogoditi svijetu. Djevojčice se rađaju s malo anđeoskog sjaja u sebi, i iako ponekad blijedi, uvijek ga ima dovoljno da vam se zapetlja za srce – čak i kada sjede u blatu, ljutito plaču ili paradiraju ulicom u najboljoj majčinoj odjeći.

Mala djevojčica može biti slađa (i zločestija) češće nego itko drugi na svijetu. Ona može treperiti okolo, i stupati, i proizvoditi čudne zvukove koji će vam napuknuti živce, pa ipak čim otvorite usta da nešto zaustite, stajat će tamo s tim posebnim stidljivim pogledom u očima. Djevojčica je Nevinost koja se igra u blatu, Ljepota koja stoji na glavi, te Majčinstvo koje vuče lutku po podu – za nogu.

Bog posuđuje od mnogih bića kada stvara malu djevojčicu. Koristi pjesmu ptice, roktaj svinjice, tvrdoglavost mazge, razigranost majmuna, žustrost cvrčka, znatiželju mačke, brzinu gazele, lukavost lisice, mekoću mačića, i na vrh svega toga dodaje još i misterioznost žene.

Mala djevojčica voli nove cipele i svečane haljine, male životinje, prvi razred i stvari koje stvaraju buku, voli lutke, izmišljene svjetove, satove plesa i sladoled. Voli mačiće, bojanke, šminku i slikovnice, voli ići u goste, čajanke i jednog dječaka. Ne mari za goste, velike pse, naslijeđenu robu, dečke općenito, tvrde stolice i povrće, snježne skafandere i ostajanje ‘samo ispred dvorišta’.

Ona je najglasnija kada trebaš vrijeme za razmišljanje, najslađa kada te naljutila, najzaposlenija u vrijeme kada treba u krevet, najtiša kada je zaslužila bukvicu, i najšarmantnija kad je zaslužila ne vidjeti tvoju dobru stranu. Tko drugi može izazvati više žalosti, radosti, ljutnje, zadovoljstva, sramote, ponosa i najiskrenijeg oduševljenja nego ova kombinacija svih korijena Eve, Salome i Florence Nightingale?!

Ona ti može razbarušiti kuću, kosu i dostojanstvo – može potrošiti tvoj novac, vrijeme i strpljenje – i baš kada si spreman u potpunosti popucati po šavovima, njen sjaj, snažan poput sunčevog, proviri kroz pukotine i ponovno si u njenoj moći. Da, ona je nestašni stvoritelj nereda, samo glasna nakupina vragolanstva. Ali kada ti se snovi krenu rušiti i svijet je u neredu – kada se čini da si na kraju svega samo obična budala – ona te može pretvoriti natrag u kraljevića kada ti se prišulja, popne u krilo i šapne: “Tebe volim od svih najviše!”

Alan Beck


Maja Marić

Kraljevna na zrnu graška dugo je bila moja najdraža bajka iako nisam znala točno reći zašto. Uz Snježnu kraljicu i Sretnog princa nekako je uvijek dirala tu neku žicu duboko u meni. Divna krasna mila pametna kraljevna kojoj jednostavno UVIJEK nešto smeta! Nešto poput graška. Maleno i nebitno, reći će neki. Ali ne i kraljevna! A takva sam i sama – krunu sam zagubila negdje putem, ali ostao je taj vječni osjećaj iritacije. Iz tuđe perspektive tako sam vječno bila razmažena, čudna, ufurana cura koja pati od sindroma Marije Antoanete! Ja se jednostavno nisam obazirala i pronašla sam ispušni ventil – pisanje. O svemu i svačemu, o radostima i tugama, o bjesovima i čarolijama, o najmračnijim sferama. O majčinstvu i tetovažama, o glazbi i gastarbajterima. O smislu postojanja i ljubavi prema kavi. Osim ovog divnog portala, pronaći ćete me i na #misusovo blogu. A ja ću i dalje pisati uvijek i svugdje, baš u inat grašku! A ostali… pa – neka jedu kolače!

Comments

komentari

Protected by Copyscape