Šta ako ne mogu postati otac?

Ima jedan sjajan filmić s Ryanom Reynoldsom u glavnoj ulozi, Teorija haosa, gdje on u jednom trenutku radi analizu DNK kako bi dokazao svojoj supruzi da nije napravio dijete drugoj ženi, a onda saznaje da nije napravio dijete ni njoj, a kamoli ovoj drugoj (iako ima kćerku kući) jer jednostavno nikada nije ni mogao uslijed genetskog poremećaja. Zvuči pomalo haotično kad ovako ispričam, ali rekao sam vam da se film zove Teorija haosa. Pogledajte ako niste. Zaista sjajan filmić.

Čemu spominjanje ove teme? Da dignem svijest muškaraca i apelujem na DNK analize kako bi se utvrdilo očinstvo nad djecom? Iako sam prilično siguran da bi rezultati bili zabavni i sudovi bi imali pune ruke posla s razvodima, to nije tema današnje emisije. Kao i Reynoldsov lik iz film, tako sam i ja bio u sličnoj situaciji. Ne, nisam išao na DNK analizu dokazivanja ili osporavanja očinstva, ali sam bio u situaciji da me je doktorica pogledala u oči i nakon pregleda nalaza rekla: „Voljela bih da ti mogu pomoći, ali ne mogu. Možda je stanje ovako oduvijek bilo.“

Tu sam se zamislio, ali baš zamislio. Volim djecu oduvijek. I djeca vole mene. Imamo tu neku vezu koju je teško objasniti. Jedno vrijeme sam radio s djecom svakodnevno i to je baš bila uživancija. Mislim da me vole zato što se spustim na njihov nivo, ali sam ipak malčice mudriji (nemam džabe ove sijede na sljepoočnicama) pa ih onda zezam do besvjesti. Naprosto ih obožavam i oduvijek sam razmišljao o tome kako bi bilo imati svoju djecu i raditi sve ono što smo radili moj otac i ja. Valjda je to normalno u životu jednog muškarca.

Istovremeno, u kutku mog uma, bila je mala klica koja je klijala. Pogana misao. Šta ako ne mogu imati dijete? Šta ako i ja, kao taj lik iz filma, imam neki poremećaj? Nije isključeno. Takve stvari nemaju simptoma. Osim onog jednog, koji je prilično očigledan, zar ne? Opališ metak i čekaš neko vrijeme. Ako se pojave dvije uspravne linije, čestitamo. Nemaš poremećaj. Ako se ne pojave, probaš opet. I opet. I opet. Dok ne opališ nekoliko redenika i shvatiš da ništa od tvoje dvije uspravne linije. Pucaš ćorke, druže. Fabrika zakazala.

Jedno vrijeme, mnogo godina prije tog susreta s doktoricom, sam se kolebao s tom mišlju. Imao sam namjeru čak i otići odraditi potrebne testove da vidim je li sve u redu po pitanju donje instalacije, ali kao i svi veliki dječaci, bježao sam i skrivao se od toga, bojeći se onoga što bih mogao saznati. Nekako je ljudima lakše da žive u laži, nego prihvatiti istinu ma koliko ona teška bila.

Vrijeme je prolazilo, ja sam nekako tu misao strpao pod tepih, kao i sve ostale tmurne misli i probleme, ali kako to obično biva, takve stvari izađu i ujedu te za guzicu onda kada to najmanje očekuješ. Sumnja se javila nakon nekoliko ispucanih redenika, a niti jedan metak nije pogađao metu. Kako to svi normalni stručnjaci kažu, ako se trudite više od godinu dana, a nema rezultata, nešto nije u redu. Naravno, u današnje vrijeme, ovog ludog života punog stresa i nemara prema nama samima, teško da se šta može i primiti. Čak i mali punoglavasti diverzanti i okrugla jajašca, na koje se ustreme, osjećaju posljedice tog stresa i brzog načina života. Morate im napraviti atmosferu, ugođaj, svijeće, toplu kupku, masažu, ovo ono pa da tek onda nešto uspijete postići. Nisu ni oni što su nekad bili.

Nakon tih neuspjelih pokušaja, osjetio sam moju skrivenu misao kako me gricka za dupe. Zapravo, ujela je kao pitbull i nije puštala. Baš je onako momački stisnula. Houston, we have a problem! Stjecajem prilika, u to vrijeme je leptir mahnuo krilima na nekom kraju svijeta ili je krava prdnula niz vjetar, bilo kako bilo, pokrenula se moja teorija haosa pa sam se našao oči u oči s doktorima, prvo stručnjakom za plodnost, pa onda endokrinologom, gdje sam se suočio sa istinom, koja i nije bila baš prijatna. Dobro, nije baš ni da je sjajna, ali veće šanse na kladionici je imao Mojsije kada je dijelio Crveno more, nego ja kada krenem u bejbimejking. Realno, nisam jedini. Previše je mladih ljudi koji imaju taj problem, što muških, što ženskih. I nije to nerješivo. Ima rješenje, ali rješenje košta. I nosi sa sobom masu stvari o kojima vam niko ne priča, bolove, neprospavane noći, suze, tugu, razočarenje. O težim posljedicama neću ni da pričam. Previše sam ih se nagledao.

Naravno, postoji i usvajanje i uvijek sam za to. Usvojio bih dijete i pored svoje biološke djece kada bih imao uvjete za to. Ali ima jedan problem. Usvojiti dijete kod nas je živa patnja i tortura, koja traje godinama. OK, ne treba dijete stavljati svakome u ruke, ali zar stvarno moraju ljudi proći kroz kojekakve peripetije da bi uživali u djetetu i pružili mu topao dom i roditeljsku ljubav?

Rješenje okoline je najbolje. Tapšanje po ramenu i famozna izjava: „Bit će to u redu. Nisi/niste jedini.“ Šta ako ne bude, moroni jedni? Ha? Šta ako ne bude? Zar se niko nikada ne zapita kako je tim ljudima? Zar stvarno mislite da je to lako, živjeti s tim saznanjem da su šanse da imaš svoje dijete veoma male, a voliš djecu i želiš ih? Ne, niko nije opterećen s tim. Jednostavno nekako naučite živjeti s tom spoznajom, ali da li je lako? Apsolutno nije i zato ne govorite da će biti u redu. Jer neće. A i možete dobiti juhu od jezika u najblažem slučaju. U najgorem ćete progutati svoje riječi.

Mogao bih o ovome pričati danima, ali uprkos poteškoćama, vjerujem da ću jednog dana izvesti malca u park, u igralište, da ćemo se igrati u pijesku dok nam prilaze zgodne tete i dive se tome kako je mali sladak na tatu, a ja ću lebdjeti. Ne zbog zgodnih teta, naravno, nego zbog toga što je sladak na tatu. Hej, znam šta sad mislite. Koristio bih dijete kao mamac. Nisam nigdje rekao da bih bio idealan otac.


Mirnes Alispahić

Mirnes je običan tip koji želi da bude pisac jednog dana kad poraste. U međuvremenu se trudi i vježba, a to možete pročitati na ovom sjajnom  portalu. Napiše ponekad i nešto u svojoj kolumni. Pravi se pametan. I  ima bijelog zeku crvenih očiju. I ovo je napisao u trećem licu. Ko još  piše o sebi u trećem licu? Ne budite stidni i pošaljite mail sa sugestijama, kritikama, prijetnjama. 21. je stoljeće. Gay stop. Nemoralne ponude stop. Hvala na čitanju i do sljedećeg čitanja budite mi pozdravljeni gdje god da ste.

P.S. Jesam li spomenuo da imam uvrnut  smisao za humor?

Comments

komentari

Protected by Copyscape