Mirnes Alispahić: To the Bone (2017)

Po svijetu se u posljednje vrijeme sve više piše i priča o tjelesnoj težini i nameću se standardi djevojčicama, djevojkama i ženama o tome kako bi njihova tijela trebala izgledati. Kod onih mlađih, to će izazvati psihičke poremećaje ishrane kao što su bulimija i anoreksija u pokušaju da dostignu ideale društva. I dok vam svi pričaju o tome kako treba paziti na tjelesnu težinu, niko ne priča o onima koji padnu u ralje tih demona, Anoreksije i Bulimije, pa se kablovska televizija Netflix odlučila da ispriča priču o jednoj 20-godišnjoj djevojci po imenu Ellen, koja pati od anoreksije.

Ellen je djevojka koja se dugo liječi od anoreksije, dijete je razvedenih roditelja i pomalo je buntovnik. Njen cilj je da prstima obuhvati nadlakticu. Nakon što je maćeha odvede na terapiju kod veoma poznatog, ali i pomalo ekscentričnog doktora kojeg glumi Keanu Reeves (za divno čudo nema pištolje. Taman da malo odmori od silnog nasilja i akcije). U njegovoj klinici upoznaje grupicu djevojaka i jednog momka, koji prolaze kroz iste probleme kao i ona, ali kao i većina njih, ona ne želi biti tu. Njen otac nikad nije tu, maćeha je dobronamjerna, ali je davi. Majka i njena ljubavnica su gotovo digli ruke od nje. Jedino je njena sestra uz nju i želi je nazad normalnu. A Luke, momak kojeg upoznaje na terapiji, se zaljubljuje u nju i pokušava je spasiti od nestajanje u koje srlja naglavačke. Naravno, tu je i dr Beckham, jedina očinska figura u njenom životu pored živog oca.

Film je napisala i režirala Marti Noxon na osnovu vlastitih iskustava anoreksičarke, dok je glavnu ulogu preuzela mlada Lily Collins, kćerka Phila Collinsa, koja je i sama rekla da je imala problema s ishranom. Da li je to bila pametna ideja? Dati glavnu ulogu anoreksične djevojke djevojci koja je već patila od toga i dopustiti joj da prođe tjelesnu transformaciju kako bi dobila taj bolešljivi izgled? Sudeći po osudama mnogih, ne baš jer ispade da je to jednako sipanju čašice rakije liječenom alkoholičaru uz izgovor da je to samo još taj put, za potrebe snimanja.

Film je bio osuđen i prije prikazivanja zbog te odluke, ali je pobrao visoke ocjene kritike na Sundance Festivalu, gdje je imao premijeru. I svi su jednoglasni, gluma svih, posebno Lily Collins, je sjajna. Slažem se. Gluma jeste sjajna, ali postoje neke druge stvari koje ovaj film jednostavno ne izdižu iznad prosjeka i ostaje samo jedna osrednja drama i ništa više.

Prije svega, sama anoreksija je nedorečena. Zašto? Kako? Zatim je tu neki stereotipni prikaz same glumice kao studentkinju s malo gotičke šminke, izgubljenu slatkicu, buntovnika bez razloga. O pojavi dr Beckhama i pristupu cijelom problemu da ne pričam. Jednostavno ne pije vode. Dotiče se film malo same bolesti, zagrebe po površini, ali ne ide dalje, što je prava šteta jer je Collinsica potencijal koji su mogli iskoristiti. Pripisat ću to neiskustvu scenaristkinje i redateljke.

Ako uzmete recimo 50/50, istinitu priču o čovjeku koji je imao 50/50 šanse da preživi tumor u kičmenoj moždini, vidjet ćete kako je puno kvalitetniji film, a ne predstavlja neko veliko odstupanje od ovog filma jer je to takva vrsta drame. Da se film nije prikazao na Netflixu i da ne u njemu nemate nekoliko poznatijih imena, mogli ste ga mirne duše gledati na Showtimeu ili Lifetimeu ili nekoj od tih američkih kablovskih televizija, koje su dom jeftinim dramama.

Na kraju, kad se sve sabere i oduzme, prolazna drama, koja se može, ali i ne mora pogledati. Izvlači je gluma aktera i pozitivan kraj, iako je u njega teško povjerovati. Jedna halucinacija je bila dovoljna da joj vrati volju za životom? Povjerovat ćemo u to. dok je sve ostalo nedorečeno.

OCJENA:


Mirnes Alispahić

Mirnes je običan tip koji želi da bude pisac jednog dana kad poraste. U međuvremenu se trudi i vježba, a to možete pročitati na ovom sjajnom  portalu. Napiše ponekad i nešto u svojoj kolumni. Pravi se pametan. I  ima bijelog zeku crvenih očiju. I ovo je napisao u trećem licu. Ko još  piše o sebi u trećem licu? Ne budite stidni i pošaljite mail sa sugestijama, kritikama, prijetnjama. 21. je stoljeće. Gay stop. Nemoralne ponude stop. Hvala na čitanju i do sljedećeg čitanja budite mi pozdravljeni gdje god da ste.

P.S. Jesam li spomenuo da imam uvrnut  smisao za humor?

Comments

komentari

Protected by Copyscape