S autoricom knjige “Majka u meni”- “Majčinstvo je lijepa, ali i zahtjevna uloga.”

Majka u meni definitivno je jedna od onih knjiga na koje pomislite da biste voljeli imati uza sebe prilikom trudnoće ili prvih mjeseci nakon rođenja. Malo je onih knjiga preko kojih autorica na nesebičan način dijeli sva svoja iskustva i probleme vezane uz trudnoću, preglede, sam porod pa čak se i otvoreno dotiče tema poput seksualnosti i depresije nakon trudnoće.

Kako biti majka, kada sami ne znate što je to, kako preživjeti prve mjesece sa zahtjevnim djetetom i ponajviše kako ponovo pronaći sebe nakon što otkrijete svoju novu ulogu – ulogu majke. Uz savjete koje Vam iskreno, možda nitko neće ni reći ili će dobronamjerno prešutjeti dolazi i otkrivanje koje ste trebali znati od samoga početka:

“U paketu s majčinstvom dolazi puno izazova, zato zbilja treba biti spreman na sve.”

U današnjem intervjuu predstavljamo Zvjezdanu Debić, autoricu ove divne knjige.

Osim što ste majka i pisac, možete li nam malo više reći o sebi?

Mislim da sam u knjizi rekla dovoljno o sebi. Trenutno nemam što za nadodati.

U svojoj knjizi se dotičete gledanja majčinstva kroz ružičaste naočale, iako baš nije tako. Često u današnjim popularnim časopisima a i u medijima ,možemo vidjeti slavne i popularne mame, koje se ubrzo nakon poroda pojave na naslovnicama, uz komentare kako ta mama izgleda odlično, kako je ubrzo nakon poroda vratila svoju staru liniju ili se vratila nakon tjedan dana od rođenja djeteta na posao. Mlade majke govore kako je sve odlično, kako je bebica dobra, kako spava i ne plače. Uglavnom, stvara se slika da je sve savršeno. Mislite li da su časopisi a i mediji krivi što se slika o majčinstvu i samim osjećajima prilikom majčinstva dosta iskrivila, promijenila?

Ne bih nikoga isključivo krivila za sliku koja se prezentira bilo o majčinstvu ili nečemu drugom, jer smatram da svi mi sudjelujemo u toj „velikoj slici“, svatko na svoj način. Niti prije (kad mediji nisu bili zastupljeni kao danas) se nije pričalo otvoreno o svim tim temama, jednostavno se smatralo da je žena tu da rađa djecu, posveti se toj djeci i obitelji i ne pita se da li je to ono što bi ona uistinu htjela od svog života.

Smatram da smo već dovoljno dugo živjeli u tom nekom nametnutom kalupu i da svaka od nas ima pravo istupiti iz njega ili ostati u njemu, ovisno o svojim referencama. Također svaka od nas odlučuje na koji način će to napraviti. Jedan od mojih „iskoraka“ jeste upravo pisanje o svim tim škakljivim temama.

Pročitavši vašu knjigu, rekla sam mnogim prijateljicama da bi voljela da je u vrijeme dok sam ja bila trudna postojala takva knjiga.Što mislite, zašto je još uvijek takav tabu u RH govoriti o lošim iskustvima u rodilištima, prilikom ginekoloških pregleda, a kasnije i s nekim patronažnim sestrama ?

Iskreno i ja bih voljela da je takva knjiga postojala kad sam ja bila trudna. Vjerujem da bi mi puno pomogla da se prije saberem i pronađem sebe u cijeloj toj priči. No, bez takvog iskustva ne bi bilo niti knjige. Očito je prolaskom kroz cijeli taj proces potreba za takvom knjigom ojačala dovoljno da iz mene izađe ono što se druge žene nisu usudile reći.
Mislim da naše društvo pati od kroničnog nedostatka samopouzdanja na kolektivnoj razini a samim tim i na individualnoj razini pojedinaca koji ga čine, pa su stoga još uvijek neke teme tabu bez obzira na to što smo u 21. stoljeću.

Dosegnuli ste i temu depresije, koja je također jedna od tih tabu tema.

Da. Svi se mi želimo prezentirati na van u što boljem svjetlu bez obzira na sve ono što svatko od nas nosi u sebi. A kakva bi ta slika izgledala da priznamo kako smo prošli ili još jesmo u depresiji neke vrste? Treba dosta hrabrosti koja se postiže kroz gore spomenuto samopouzdanje da se otvoreno prizna što nam je na duši bez popratnog osjećaja manje vrijednosti.

Kako gledate sada na majčinstvo, da li vas pogled na njega promijenio?

Smatram da je majčinstvo lijepa ali i zahtjevna „uloga“ u životu žene koja osjeti unutarnji poriv majčinstva.
Ali isto tako smatram da nije svaka žena rođena da bude majka i sasvim je u redu da se ni ne odluči na takav korak ako to ne osjeća.

Autorica knjige Zvjezdana Debić

Vi ste jedna od rijetkih autorica koje iskreno i bez sakrivanja govori o svojim očekivanjima, majčinstvu, seksualnosti, smrti majke. Pišući o tome kažete da vam je to bilo iscjeljujuće iskustvo. Kako je vaša okolina to prihvatila? Da li ste našli njihovo razumijevanje?

Pisala sam za svoju dušu, a tako činim i sad. Hoće li to okolina prihvatiti i razumjeti nije na meni već na njima/njoj.

Razmišljate li o novoj knjizi?

Zar ste mislili da je objavljivanjem Majke u meni mojoj znatiželji došao kraj?
Druga knjiga nastaje već neko vrijeme i zapravo nastavlja put gdje je prva stala, sa svim pitanjima i poniranjima u sebe kako bi pronašla svoje odgovore umjesto onih koje je netko pripremio za mene.

Ako razmišljate o majčinstvu, ili ste možda već na tom putu, obavezno nabavite knjigu. Rad nas sebi, upoznavanje sebe kroz majčinstvo, najvažnija je poruka ove knjige. Iako postojanje majkom i biti majkom po sebi ima svoje uspone i padove, milijun neprospavanih noći i loših trenutaka u kojima ne prepoznajemo sebe, također ima i onih lijepih – novih osjećaja, smješka, zagrljaja i puno, puno poljubaca.

Svih onih stvari koje nam zapravo pomažu da uz majčinstvo izgradimo bolju sebe.

Knjigu (Biblioteka Čitaj knjigu, Naklada Iris Illyrica) možete nabaviti u svim knjižarama.

Ana Čaić Blažević


Ana Čaić Blažević

Pozdrav svima! Moje ime je Ana i upravo čitate moj osvrt. Veliki mi je san osvojiti zgoditak na lotu- kad nemam neku bogatu tetu-  i otvoriti mali book shop gdje bi svoju ljubav prema knjigama dijelila sa malim i velikim čitateljima. Dok se to ne ostvari, uživam u vlastitom kutku koji sam stvorila u domu, ispijajući kavu i čitajući velike količine knjiga koje rado dijelim sa svojim prijateljima. Moje osvrte možete pročitati u kolumni Čitajmo zajedno a možete me i popratiti i na  FB stranici i blogu Bibliomanija. Svi ste dobrodošli! <3

Comments

komentari

Protected by Copyscape