Jednom sam ti rekla
da me nikada ne zaboraviš,
da za mene nađeš mjesto u srcu
i zauvijek me u njemu pohraniš.
Sjetiš li se ikada nas?
Dječaka, djevojčice, tajne ljubavi…
Sjetiš li se prvog poljupca?
Vremena kad su se počeli buditi snovi.
Još smo išli u školu
i tek smo učili voljeti:
Priznaj da nema ništa slađe
od skrivene školske ljubavi.
Urezali smo naša imena
na jednoj klupi iza škole
da svi mogu vidjeti
koliko se naša srca vole.
Prošlo je mnogo vremena
i više nismo mali,
ali koliko sam te voljela
to srećo nikada ne zaboravi.
Znaj, ja još uvijek čuvam
tvoje mjesto u svom srcu,
još čuvam tvoj pogled
i dječji osmijeh na tvom licu.
I ponekad posjetim naše mjesto,
onu već ostarjelu klupu iza škole,
ali sad je na njoj mnogo imena
onih što su poslije nas učili da vole.

 

Božana Ćosić

 

Mi smo redakcija APortala a vi čitate članak s našom preporukom 🙂

Komentari