Ljubav s kišom…

 Po ko zna koji put, prisjećam se nadnaravnog erotskog iskustva. Bilo je to prije nekih sedam godina kada sam u ljetno doba poželjela potražiti mirno, usamljeno mjesto za opuštanje. U kasno popodne uputila sam se na vrlo nepristupačnu malu plažu, nadajući se da tamo neće biti nikoga…

Međutim, dok sam stigla na odredište, nebo se naoblačilo, a ja sam po sebi osjetila dodir prvih kišnih kapljica. ”O ne…” Pomislila sam. ”Pa zašto baš danas mora padati?” Ali, dok su me dodirivale sve veće i veće kapi i upijale se u moju oskudnu bijelu lepršavu haljinicu, u meni se počelo rađati neko neobično blaženstvo. ”Ovo bi moglo biti čarobno” – bila je moja iduća misao. Podigla sam lice prema nebu, sklopila kapke i prepustila se trenutku.‘Nebeske suze” padale su sve jače i jače. Njihov šum je u meni uzburkao emocije, a trnci su mi poput talasa preplavili tijelo. Počela sam disati sve dublje i  sporije. Odavno se nisam ovako osjećala, čak niti u prisustvu voljenog muškarca. Kada sam otvorila oči, pogled mi je kliznuo  na grudi koje su se ocrtavale ispod mokre haljine. Lagano su se dizale i spuštale u ritmu disanja. Poželjela sam ih pomaziti, jer tog sam puta više no ikada prije osjećala sebe. Nešto u meni vapilo je za nježnošću i dodirom. Mokrim sam ih dlanovima počela masirati i tiho uzdahnula upitavši se: ”Što ja to radim?” Ali to je trajalo samo tren. U stvari, nije me bilo briga da li je možda netko u blizini i da li gleda. Postojala sam samo ja i kapi kiše. 

Pljuštalo je sve jače a ja sam sve snažnije milovala svoje poprsje izluđujući pri tome nabrekle bradavice. Tijelo je tražilo još… I tako milujući se, ruke su dodirnule onaj čarobni ulaz raja, onaj dio tijela zahvaljujući kojem gubimo tlo pod nogama i dotičemo sladostrasne visine. U potpunosti sam zaboravila gdje sam. Kišne kapi dodirivale su mi i milovale čitavo tijelo istovremeno, slijevale se niz mene i činile ono što još niti jednom muškarcu nije uspjelo. Na stotine mokrih poljubaca učinilo je da svijet oko mene nestane... 

Uvijek kada se prisjećam tog nezaboravnog dana, moje se međunožje uznemiri i počne treperiti kao latice cvijeta na povjetarcu. Kako zaboraviti to vođenje ljubavi sa nebeskom kišom?  

Ponovno sam misli usmjerila u prošlost i vratila se na malu plažu divnih uspomena. Da, zaista sam bila odvažna prepustivši se tom ljubavnom ritualu u predvečerje, sama sa svojim tijelom. Ti dodiri prirode učinili su da se osjetim kao dio nje, naveli su da joj se predam, kao najnježnijem ljubavniku u kojeg imam povjerenja. Kako je raslo moje uzbuđenje, tako je i pljusak postajao glasniji. More je šumilo, valovi su se sve više pjenili, a ja sam bez razmišljanja skinula sve sa sebe i zakoračila u njega. Kao da sam bila u nekoj polu-svijesti kada sam do butina ušla u zahuktalu vodu i prepustila se milovanju tih na milione mokrih kapi koje su se obavijale oko mene i poigravale stidnim usnama. Kiša i more istovremeno, nevidljivim su me prstima dovodili na rub svijesti. ”Zar je ovo moguće???” Sjela sam u plićak, raširila noge, zabacila glavu i tiho stenjala. Usne su mi drhtale, ali ne od hladnoće, već od emocija za koje riječi ne postoje. Bio je to jezik duše, zajedno smo uživale u tom vrtlogu čije svako tijelo priželjkuje. Na trenutke, kao da sam nestajala, a više no ikad bila sam svjesna sebe. Počelo je i grmjeti. Zagrmilo je jednom, dvaput, a treći puta, i ja sam svršavala sa nebom… Ne, to nije bio orgazam, prije bi to nazvala malim smakom svijeta…  

Eh, da je barem tog dana vrijeme stalo. Zauvijek sam poželjela ostati na toj plaži, na granici između jave i sna.  

Tko zna koliko ću se još puta sjetiti te moje male tajne, tog božanskog sjedinjenja sa prirodom. Uvijek me uhvati smijeh kada se sjetim da sam nedavno u seksualnom zanosu šapnula ljubavniku: ”Molim te, radi mi ono što i kiša…” 

Senka Laginja


Amazonke.com

Mi smo redakcija APortala a vi čitate članak s našom preporukom 🙂

Comments

komentari