I ove subote: Pozitivni izvještaj…

Dobrodošli u subote uz Dašak pozitive! Svaku subotu čeka vas „pozitivni izvještaj“ – skup crtica koje su unatrag tjedan dana zapele za oko našoj Aniti koja će ih za vas uredno bilježiti i svake subote i objavljivati. I vi primjećujete pozitivne stvari? Nešto vam je uljepšalo dan? Imate sjajne vijesti koje želite podijeliti s nama i inspirirati druge? Javite se na: anita.ratkic-sosic@amazonke.com i svojim primjerom postanite dio „pozitivnog izvještaja“.

Evo što je sve pozitivno zabilježeno u ovotjednom „pozitivnom izvještaju“.

Prošli tjedan sam se u nekoliko navrata ulovila kako sam nenamjerno neljubazna. Sramotni primjer je kad me jedan auto zagradio i koristeći retrovizore vješto (ali sporo) sam se počela izvlačiti van, i vidim sa strane neki čovjek se smješka, maše rukama i daje mi signale kako da se isparkiram, a ja umjesto da prihvatim pomoć bahato spustim prozor i dreknem: „Hvala, ali ne treba mi pomoć.“ Sav je bio pokisnuo jadan. Isti tren sam toga bila svjesna (moj ego vs njegova ljubazna ponuda). Sutradan nakon marende u studentskom restoranu u kojemu svaki dan marendam, zamolila sam jednog studenta koji je sjedio na stolu do moga udubljen u neke papire da mi pomogne prenijeti jedan stol (fakat nisam mogla sama, a nisam imala vremena čekati kolege). Gleda on mene i sav zbunjen kaže: „Tko ja?“ „Da, ti“, odgovaram mu: „Molim te, pomozi mi.“ i nasmiješim se. Ustaje se on, zajedno nosimo stol i vraćamo ga na mjesto. Sad već bez riječi samoinicijativno nosi i stolice i smješka se, a i ja se cijelo vrijeme nisam prestala smiješiti. I govorim mu na kraju: „Vidiš, meni si pomogao, a usput si napravio i dobro djelo, puno ti hvala na pomoći.“ Ljudi, kako se on nasmijao, kao malo dijete, cijelim licem, očima… Mahnula sam mu i požurila na posao. Kako je malo potrebno da se ljudi povežu. Sitnica je potrebna da se nekome pomogne i uljepša dan. Sjetite se toga kad vam dođe da reagirate neljubazno. Za mene je definitivno naučena lekcija tjedna znati udahnuti i biti ljubazna u trenu kad mi to nije bila prva reakcija.

pozitivni izvještaj, pozitiva, osmijehVijesti iz medija ću ovaj tjedan preskočiti, jer ovotjedni pozitivni izvještaj posvećujem dr. Joe Dispenzi i predavanju koje se održalo u Zagrebu u srijedu 15.11. U prvom pozitivnom izvještaju pisala sam da smo na book clubu obradile knjigu: „Placebo ste vi“, koja nas je inspirirala da napravimo izlet u Zagreb i poslušamo autora uživo. Predavanje nije dugo trajalo, ali Dispenza je u njemu uspio prenijeti bit svog učenja i posvjedočiti o iskustvima ljudi koji su, svjesnom promjenom misli izabrali imati nove osjećaje u vlastitoj koži i koji su se promijenili do te mjere da su doživjeli, kako to dr. Dispenza kaže „biological upgrade“. On tvrdi da se mi možemo povezati s univerzalnom inteligencijom koja je cijelo vrijeme prisutna u svakome od nas, s čime doslovno postajemo nova osoba, a kad to postanemo i tamo ostanemo, sve bolesti i problemi „stare osobe“ koja smo bili, ostaju u prošlosti jer mi to više jednostavno nismo. Ako nemate ideju što kupiti za božićni poklon, vjerujte, kupite njegovu knjigu, nećete pogriješiti. Sudjelovati u ovakvom revolucionarnom pristupu čovjeku, tijelu i umu upravo u trenutku dok se to događa za mene je divno. Za deset godina o ovakvim stvarima ćemo čitati u udžbenicima i znat ćemo da nismo tj. ne moramo biti robovi naših tijela, da umom možemo gospodariti i da se to može postići tehnikama kao što su meditacija i povezivanje s unutarnjim „ja“ – onim pravim „ja“ kojeg smo ugušili obavezama, programima i strahovima. A pravo „ja“ svakoga od nas je uvijek zdravo i sretno, zar možete zamisliti drugačije?

I tako, grupica od nas četiri žene, sjedi i sluša predavanja, kad na scenu dolazi liječnik, vrsni stručnjak za neurofeedback i organizator tima za „brain mapping“, osoba koju Dispenza najavljuje riječima punima poštovanja, ističe stručnost, angažman, revolucionarna otkrića, predanost poslu. Kaže: „She is also from Croatia, Danijela Debelić“. Waooo, pa taj stručnjak je žena! Kako ne biti ponosan na tu činjenicu? Mlada žena koja okuplja znanstvenike iz cijelog svijeta koji mjere moždane aktivnosti sudionika radionica i „programa“ Joea Dispenze i koji su analizom takvih mjerenja dokazali da vlastitim angažmanom i pristupom sami sebi možemo postati faktor preporoda, izlječenja i obnove duše i tijela. Dakle, kad je Dispenza najavio da je njegov stručnjak žena koja ne samo da je iz Hrvatske, nego je prije živjela i radila u našoj rodnoj Rijeci, mi smo počele pljeskati, skandirati, onako, pravo balkanski kad negdje prepoznaš nekoga svoga. Mir, tišina, koncentracija i hrpica Riječanki koje skandiraju.

Uglavnom, na kraju predavanja sve četiri smo se (vrlo nenametljivo) ugurale na pozornicu i par minuta razgovarale s predavačem. Strašno, ali mi njemu nismo dale da dođe do riječi, razbacivale smo se idejama i komentarima, a on se smiješio, potpisao knjige i slušao nas. U tom trenu mi smo bile poletne, uzbuđene, pune ideja i entuzijazma… On je to očito vidio, a očito je to vidjela i dr. Danijela koju smo oduševljeno pozdravile. Naša Riječanka. Kasnije te večeri poslala sam joj friend request koji je u roku od nekoliko sati prihvatila. Iz vlastitog iskustva i iskustva mojih prijateljica mogu vam reći da neki naši razvikani life coachevi, stručnjaci itd. ne odgovaraju na mailove iako su te prethodno pozvali da im se obratiš, ne slušaju niti minutu ako bi se usudio nešto reći, a kamoli da bi pristali biti tvoji prijatelji na Facebooku. Oni su preveliki. Oni možda jesu, ali svjetski poznata stručnjakinja to nije. 😉

Eto, javne isprike na našem ludilu, što da kažem, sve češće si dozvoljavam imati takve ispade, a što je najgore, društvo oko mene me prati i sve je šire, hahaha. Možda je to dobrodošla promjena, jer očito je „veličina“ dovoljno. Možda je vrijeme za skromne, „lude“ i one koji su veliki po djelima, a ne samo riječima.

Sve vas ljubi euforična Anita.


Anita Ratkić Šošić

Anita Ratkić Šošić za Amazonke piše kolumnu Dašak pozitive namijenjenu svim ženama koje žive, misle i rade u petoj brzini, ali naravno i muškarcima koji se ih se ne boje. Osnivačica book cluba i projekta „Dašak pozitive“, velika pobornica zdravog pozitivnog razmišljanja i djelovanja, Anitin cilj je uspjeti biti svojom u svakodnevnici ispunjenoj brojnim obavezama. Otuda i naziv - Dašak pozitive, jer uvijek se može naći nešto lijepo na što se možemo osloniti, skupiti snagu i ići dalje. Dokle? Dokle si dozvolimo. A Aniti kažu da si često dozvoljava previše, na što ona odgovara da je tek počela.

Komentari

Bol, Lisa Gardner,bibliomanija, Ana Čaić Blažević, APortal,majka, dijete