Jeste li opsjednute?, čišćenje, urednost, žene koje su neuredne, kolumna, APortal, Aleksandra Bursać

Živo me zanima kako vam je u kući u kojoj živite? Kažu da se prema tome može lako reći kakva li ste žena. Isto tako, znaju često reći da napirlitane i sređene žene imaju kuću suprotnih karakteristika. Da vam iskrena budem dosta puta sam se uvjerila da su u pravu. Ono ovamo dama, nokti uredno izmanikirani, odjeća besprijekorna, šminka, frizura ma sve po ps-u. Tako sav sretan uđeš joj u kuću a ono dočeka te – kabuuuum. Bukvalno možeš da nazoveš one Kim i Agy iz odreda za čistoću i pomoliš se Gospodu Bogu da se one snađu tu gdje su. Zašto je to tako? Zašto ženama nije važno kakva im je kuća i zašto one kojima jeste važno pretjeruju u čišćenju?

Znate imala sam pogrešnu predstavu o ženama generalno što se tiče njihove urednosti. Za sređene dame nekako sam vjerovala da im je tako i kod kuće, ne znam zbog čega , vjerovatno zbog te svoje sređenosti odisale su mi čistoćom. Međutim desilo se to da sam bila u potounoj zabludi! Ne! Napirlitane tete izgleda imaju besprijekorno samo ogledalo pošto sve ostalo je, pa sve ostalo. Prvi put sam pomislila pa dobro desilo se. Drugi put sam se već zapitala da li je moja teorija validna, no treći sam put znala koliko sam bila u krivu. Ne, neke žene uopšte nije briga kakva im je kuća.

E sad naravno kod nas nigdje nema neke mirne sredine sve su same suprotnosti. Sa druge strane imamo žene koje su opsjednute čistoćom. Znate one koje vide prašinu i prije nego što padne, ma sigurno znate o čemu vam govorim morate imati barem po jednu takvu u svojoj blizini. To briše prašinu tri puta dnevno, ima više sredstava za čišćenje no majica u ormaru, riba kupatilo svaki dan, čak ide i do te mjere da pere ulicu oko kuće. Naravno takvih se žena zaista plašim jer kad god joj dođeš sve je besprijekorno pa pomislim kako mora da je u pitanju neka magija. Odjeća sva složena i ispeglena, sve miriše, sve se blista. Šalim se naravno, ne plašim ih se, zapravo sam odrasla uz jednu takvu, i da znate, nije bilo nimalo lako.

Ja sam osoba koja je navikla na neki red. Navikla da svaka stvar ima svoje mjesto u kući. Navikla da se presvlačim po ulasku u kuću. Navikla da sklonim za sobom i perem suđe odmah poslije obroka. Mada sam na to sve navikla nikada nisam razumjela majčinu totalnu opsjednutost da joj kuća bude uvijek i u svakom trenutku besprijekorna. Nije da mi nije prijalo što je kuća uvijek savršena, daleko od toga, nego mi je bilo žao što je ona postala rob te iste kuće. E sad će se naći neko pametan pa mi reći zašto joj nisam pomagala pa ću ja unaprijed da pripremim argumente, pa nije da nisam pomagala i nije da nisam željela problem je bio druge vrste.

Jedan razlog je što nekada jednostavno fizički nisam mogla držati njezin tempo uz sve moje silne obaveze a drugi je to što moje urađeno djelo nikada nije bilo “dovoljno dobro”.

Jeste li opsjednute?, čišćenje, urednost, žene koje su neuredne, kolumna, APortal, Aleksandra Bursać

Naime ja nisam mislila da se kuća mora usisati baš svaki dan, ona jeste. Meni je bilo svejedno da li će se nešto oprati iste sekunde ili nakon deset minuta – njoj nije. Meni nije smetalo da veš stoji jedan dan i čeka da bude ispegleda dok ga ona očima nije mogla tako gledati. Ja sam imala život izvan kuće – ona nije. To je bila suština svega. Sada je savršeno dobro razumijem. Znate sad ja u pola noći i ko zna do kada u jutro znam ostati da sređujem stan. Pitate se zašto? Zato što želim da moj dom bude savršen. Zato što volim da ustanem ujutro a da mi sve bude na svom mjestu. Da je suđe oprano, prekrivači zategnuti, odjeća složena, podovi čisti. Zato što sam većinu vremena kod kuće zato sve to i vidim. Neko možda neće vidjeti da li sam ja taj dan usisala ili nisam, no ja hoću. Meni će oči kopati ona mala mrvica ispod stola ili ona nit što se izvukla odnekud pa strši iz onog tamo ćoška na drugom kraju prostorije. Nekome će biti svejedno ali ja vjerovatno zbog toga neću moći noćas spavati. E sad, ne bi to bilo toliko mučno da sam ja sama u pitanju. Ono središ sve i super tako te dočeka. Stvar je kritična jer u kući je mala beba od 10 mjeseci kojoj je izgleda zanimanje pravljenje haosa i bebin tata kojem je to hobi. Tako dođe 2:1. I šta ja radim, ja čistim. Perem, ribam, usisavam, kačim, skidam, peglam, zatežem, popravljam, pravim. No nisam vam rekla šta je najgore od svega? Uvijek je nered. Ali to je u redu pomirila sams e sa tim. Izvučem se na Vasilija.

Međutim prljavo, e to nikako ne podnosim. Nekako sam navela neki primjer nekoga ko je možda opsjednut čistoćom. Znam da nije dobro jer šta sam puta ja sama propustila nešto jer sam ostajala kod kuće spremajući i pospremajući, koliko sam samo sna sebi oduzela, onog dragocjenog dok beba spava ali ja se ne kajem jer kuća treba da je čista. Ali prljavci? Ne znam, ne razumijem i nikako, nikada ne želim da razumijem.

Kako neko može sjediti i gledati televiziju a ono na televizoru prašina debljine prsta pa on nije više crn nego je potpuno siv. Kako može hodati po smeću i od bijelih čarapa praviti sive pa i crne? Kako se može okupati u prljavoj kadi ili sjesti na prljavu wc šolju? Kako može gledati kroz prozore a oni jadni zaboravili kako je to sijati na suncu? Kako to sebi ljudi mogu dozvoliti? Ne znam da li im je razvije svijest o tome koliko je bakterija sakriveno u našim kućama? Da li su svjesni opasnosti kojoj izlažu sve one koji žive sa njima? Pobogu kako? I još gore, zašto?

Ne znam, možda ja nisam normalna. Eto neću se ljutiti ako mi to proglasite za dijagnozu, ali ja prljavce ne podnosim. Znači nisam ja svetica niti je kod mene sve po ps-u ali je u redu. Čisto je koliko to može biti i uredno kad god stignem da pospremim. Ne znam u koju me to kategoriju stavlja? Možda sam luda ? Možda nisam? No znate šta,radije ću biti i kakva maniijakuša sa metlom i krpom u ruci u gluho doba noći nego dozvoliti sebi da mi dom bude prljav. Jer ako je on prljav ti nikako ne možeš biti čista ma koliko da se dugo kupala i parfema stavila. Mislite da sam opsjednuta? Hm, moraću da razmislim, ali tek pošto pospremim ovaj nered. A vi, šta mi vi imate na ovo sve reći?

Aleksandra Bursać

Komentari