ljubav, stihovi, poezija, božana ćosić, aportal, amazonke

Lomiš mi srce na komadiće,
ispijaš iz mene dah života,
šutim, ne opirem se.
Slažeš svaki puta kada mi kažeš
da me voliš i da sam ti jedina.
Odvodiš me na put bez povratka,
na divlje i neistražene staze,
šutim i slijedim te.
Tugom iscrtavam pokrete,
bore popunjavam suzama,
šutim i ne žalim se.
Opijena sam tobom,
tvojim rukama, usnama.
Uzrok si neprospavanih noći
i teških, nesnosnih dana.
Uzrok si mojih boli, strepnji, patnja.
Svjesna sam tebe i tvojih djela,
ali šutim, ne opirem se.
Ponekad stisnem zube i obećam si
da ću te isti tren izbaciti iz života,
stisne zube, ali ne ide,
dio si mene, mog postojanja,
ako bih te izbacila iz života,
izbacila bih i život iz sebe.
Zato šutim i ne opirem se,
čak te ni ne okrivljujem…
Jednostavnije je za sve
okriviti ludu ljubav.
Za sve je kriva luda ljubav.

Božana Ćosić

Mi smo redakcija APortala a vi čitate članak s našom preporukom 🙂

Komentari