čovik, čovjek, more

Čovik i more…

Zrcali se more tu na površini

privlači me ka svojoj dubini,

jer čoviku nekad zbilja triba

da ne čuje ništa ka ni riba.

 

Da zaroni u morske dubine

nasluša se te divne tišine,

i izroni kad pofali mu zraka

pa se vrati nazad čaroliji mraka.

 

Da istraži to morsko prostranstvo,

svako biće di ima dostojanstvo,

da osjeti istinsku slobodu

dok mu tilo prodire kroz vodu.

 

Pune duše kad se kući vrati ,

misli da će za ljude biti spreman,

u trenutku će odjednom da shvati

ubojita, grozna baš je ljudska neman.

 

Neće lipo biti mu to saznanje,

sa ljudima živit sumorno je stanje,

poželit će vratit se, doli u dubine

i upijat sve morske tišine.

Neno Bačelić


Neno Bačelić

Zovem se Neno. Pisanje je moja strast koja tinja već par desetljeća, no u vrtlogu života rasplamsala se na pragu moje 40-e. Nepresušno je vrelo inspiracije i mašte u meni i svijetu koji nas okružuje. Smisao života i jest spoznati sebe i biti ono što jesi jer tad daješ svijetu najbolje od sebe i ostavljaš trag, a u tome i leži ljepota življenja.

Comments

komentari