Da koračam njenim putevima…

Ona je jedna od onih stvari kojima se lako zamete trag baš onda kada naivno misliš da su ti najviše potrebne. Dok ju očajnički tražiš i nesigurno tapkaš u mraku nadajući se da si na pravom putu, ona se velikim koracima udaljava od tebe dok joj se pod svaku cijenu nastojiš približiti. Jer nikada ne dopušta da ju pronađeš upravo onda kada kreneš ciljano tražiti. Prije ili kasnije, ona će biti ta koja će pronaći tebe, pod uvjetom da tvoj fokus bude okrenut u smjeru koji je sasvim suprotan od njenog. Upravo zato da bi te neočekivano zgrabila s leđa i podsjetila da te može uvijek nadvladati. Jer je jedan od onih gostiju koji te iznenadno posjete baš onda kada im se najmanje nadaš.

Vrijeme ne možeš podesiti da se kreće brže ili sporije, ljubav ne možeš prizvati ili otjerati kada ti se prohtije. Najljepši trenuci koji nas zadese ne događaju se s predumišljajem i svjesnom namjerom, već su to najčešće situacije koje se odvijaju spontano da bi te podsjetile koliko se ljepote i uzbuđenja krije u iznenađenjima koja život spretno upakira. Među njima je i ona. Tjera te da se krećeš u ritmu kojeg diktira i pritom te ne štedi. Ili te vrtoglavo podigne prema nebesima ili te naglo tresne o pod. Dok se prvi put s njom upoznaješ, nastoji te oboriti u tim dvjema varijantama.

Ideš na sve ili ništa, ne želiš se zadovoljiti blijedim obrisima nečeg što zasigurno postoji u jasno ocrtanoj formi, ili grizeš ili puštaš. Za tebe se ljubav odvija po nekoj univerzalnoj šabloni na kojoj postoje dvije krajnosti; ono što je u sredini ne zadovoljava ni tebe ni tvoja očekivanja. Jer tko bi se ikada zadovoljio kopijom nečeg što bi trebala biti ljubav? Ta snažna, razorna sila u čijem kaosu nijedan zakon zdravog razuma nema vrijednosti ni težine. I samim tim je ljepši i privlačniji. No jesu li to uistinu kopije? S vremenom shvatiš da je ono što se u sredini nalazi beskrajan ocean kompromisa i prilagodbe vlastitog ritma tuđem. Koji naposljetku postane vaš zajednički. Ni vrelo, ni hladno. Mlako prostranstvo na kojem se podižu najsigurniji temelji. Nekada su počeci blijedi i jedva primjetni, ali ono što može uslijediti divna je simbioza dvaju svjetova koji su se uspjeli pronaći na pola puta.

U svijetu instant rješenja, gdje je vremena i strpljenja sve manje, lako se propuste prilike koje se u početku ne naziru kao takve. Ljudska prepredenost dovela je do toga da zbog velike doze opreza koja se krije iza zakamuflirane vanjštine, vrlo lako gubimo interes i volju. Čak i kada potajno znamo da se u suštini krije nešto veće, nešto što već dugo čeka da bude otkriveno, najlakše dižemo ruke. Je li zbog toga što se vrlo brzo umorimo od otklanjanja površinskih slojeva i zabluda kojima se drugi nesvjesno okite ili što proces otkrivanja drugog svijeta podrazumijeva zavirivanje u vlastite dubine i otkrivanje sebe samog? Kada smo postali toliko glasni prema van, a zapravo duboko introvertirani? Potišteni, izgubljeni, očajni, razočarani.

Ljubav pokreće sve. I ona to uistinu i zna. Ali će te zaobilaziti u širokom luku dok to samostalno ne spoznaš. Dok te svijet bombardira ispraznim stvarima, nemoj dopustiti da stvoriš neprobojan oklop koji neće više odbijati samo ono loše, već i dobro. Kada bi jednostavno preplavila sva ljudska srca, izgubila bi na vrijednosti. Davala bi se i primala kao nešto jeftino, nevažno, s vremenom bi izgubila sjaj i postala utvara. Njena ljepota može obasjati samo posebne duše, manje ni ne zaslužuje. Zaslužuje da u svijetu iskrivljenih vrijednosti nikada ne bude zaboravljena i da zauvijek ostane vrijedna divljenja i poštovanja. Zaslužuje da držiš prohodnim i čistim put do srca kako bi mogla došetati do tebe. Zato te i promatra kada se najmanje nadaš – da vidi koliko mjesta čuvaš za nju čak i onda kada u tvojim mislima nije ni najmanje prisutna.

Ana Skelin


Ana Skelin

Pozdrav dragim čitateljima! Moje ime je Ana, imam 24 godine i dolazim iz Šibenika. Studiram francuski i talijanski jezik i književnost i već nekoliko godina živim na zagrebačkoj adresi. Volim knjige, hranu, sve talijansko, djecu, putovanja, šetnje uz more, jednostavne i nasmijane ljude. Male stvari i trenutke koji me inspiriraju i potiču da kroz pisanje izrazim i upoznam samu sebe. 

Comments

komentari