Božić, advent, shopping, šoping

Znam, nije još Božić. Nije ni Advent, a kamoli Božić. Ali vi znate, isto kao i ja, da je sezona božićnog šopinga već otvorena. I ne samo što je otvorena već je i raskošnija i primamljivija nego ikada. A ja sam liječeni šopingholičar i osjećam kako mi samokontrola pomalo izmiče. Visim na rubu i sve mi se više čini da će vrlo skoro doći do nekih žrtava. Prvenstveno mislim na žrtvu moje vlastite kartice koju će podnijeti za dobrobit cijeloga kućanstva.

Tako to krene, ni ne uočite. Odjednom je sve okićeno, i zrak nekako finije miriši. Imate osjećaj da je život ljepši uz sve to mekano presijavanje. Oko vas se krenu petljati mirisi kuhanog vina sa slatkim vaflima i šećerom u prahu. Hladno je i romantično i tako je ugodno na kratko ušetati u blještave trgovine. Ugrijati promrzle prste i malo baciti oko na svjetlucave sitnice. I u prolazu zaključim da mi treba adventski kalendar, ali i svijeće za adventski vijenac, a kad sam već tu, ne bi škodio i novi set lampica te pokoja kuglica. I negdje u glavi unesem mentalnu zabilješku da se treba vratiti i po šarmantnog keramičkog soba, te novi set kuglica koje će nadopuniti stare. Možda već unaprijed vidjeti što bih mogla kupiti najmilijima. A i sv. Nikola samo što nije. Nije sve ni u kićenju, naravno, pa nisam baš tako isprazna! Recimo, oklagiju nikad nisam kupila, a ovdje me gleda crvena! Hej, CRVENA OKLAGIJA! Ne može biti slučajnost, mora da je božanski znak! A tu su i modle u istom tonu te keramički stalak za suhe kolačiće. Onakve kakve najviše volim, zamislite samo!

I odjednom je u glavi cijelo čudo emocija, rekreirani toliki Božići unaprijed koji će biti okruženi prijateljima i obitelji, snijegom i raskošnom jelkom. Sve najljepše što si želimo, nadohvat je ruke, sada to samo trebamo aranžirati i umotati u celofan s velikom mašnom na vrhu. Bit će čarobno!

I jasno mi je da nema keramički sob pretjerane veze sa sretnim blagdanima, kao i što će suhi kolačići stajati jednako i na običnom tanjuru i na divnom stalku. Ali ne vrijedi! Previše toga vežemo isključivo uz materijalno i teško je tome stati na kraj!

Jer evo, pokušat ću biti potpuno otvorena, kao na pravom sastanku liječenih šopingholičara: tako je, kupujem previše! Kupujem prečesto stvari bez kojih moj život ne bi izgubio na vrijednosti. Istina je, kupujem i kada pokušavam zaliječiti emotivne rupe, razveseliti se barem na tren i uljepšati dan sebi ili nekome sebi bliskome. I jesam, svjesna sam toga – i da sam loš uzor i da ponekad pretjerujem. Ali znate što još? Nije uvijek sve što je materijalno loše!

Svi oni koji trenutno okreću očima pred ekranom moraju si priznati jedno – ‘darivanje’ uspomena KOŠTA!!! Da, dobro ste me čuli! Učisto primjera radi, uvela sam ponovno da šaljem čestitke za Božić. I ne želim ljudima poslati nešto što se ni meni ne sviđa tako da ipak odabirem čestitke koje na kraju završe na dvoznamenkastoj cifri. Puta barem 12 adresa + markice za slanje. Nije bogatstvo, naravno, ali da sam potrošila vrijednost jednog keramičkog soba i par finih kuglica – jesam. A i dalje pričamo o minimalnom znaku pažnje! Tako je sa svim. Odgovorno tvrdim da ne kupujemo samo stvari kako bismo podmitili i razmazili djecu i kitimo kuće samo kako bismo bombardirali Instagram.

Ne znam za vas, ali ja sam kao dijete živjela za adventske kalendare. Iščekivanje svakog novog dana da vidim sliku na čokoladici i odbrojavanje do Božića! Čarolija! I naravno da je to nešto što želim prenijeti i dalje. Moram li uopće reći da sam ovih dana naletjela i na adventske kalendare od nekoliko stotina kune, i tu je bilo i čokoladnih, a bogme i onih s nakitom, kozmetikom i ginom (da, dobro ste pročitali). Za svakog ponešto, rekla bih.

I čvrsto vjerujem da malo šopinga nije ubilo nikoga – dokle god se držimo u granicama vlastitih mogućnosti. Jer koliko god skromni željeli biti, moramo biti i realni i priznati si da ništa na svijetu nije besplatno. Čak i da želite samo susjedi napraviti kuglof, treba vam kalup i sastojci za kolač – vrlo jednostavno.

Tako da vas molim da mi ne uništavate raspoloženje. Ja ću se držati dozvoljenog broja sobova i lampica, možda poskrivećki uguram u kombinaciju i jednu crvenu haljinicu za Moranu. Nije do mene, tematski je od svog prvog Božića u crvenom. Jer živim za trenutak kada će moja potreba za estetikom uljepšati naš dom, a sasvim malo i život. Previše je toga što nas pritišće sa svih strana, koja kuglica više samo pomaže držati stvari u ravnoteži. Naravno da ću se zalagati za manje kupovanja iPhonea, a više slanja čestitki u paketu s domaćim kolačima koje ste ispekli, za manje Instagramičnih kadrova, a više spontano mutnih fotografija. Ali neću niti zamjeriti onima koji učine i jedno i drugo. Ja prva želim Božić okružen barem malim dijelom onih koje volim kada ih već ne mogu sve dovući za rukav. A onda svejedno planiram i pokoji Insta-savršeni kadar. Zlu ne trebalo!

Naravno da je emocija ono što svi pokušavamo sačuvati.
Za sve ostalo – tu je kartica.
Sva sreća pa su trgovine blizu, otvorene i svjetlucave.

Maja Marić

Mi smo redakcija APortala a vi čitate članak s našom preporukom 🙂

Komentari