putnik, srce, ljubav

Nela Baričević: Onaj koji putuje srcem…

Putnika ćete prepoznati lako. Onoga koji korača umjereno. Odvažno. Srcem. Srcem jednako u grudima, kao i na svome dlanu. To je onaj koji umjesto ruku punih putnih torbi nosi izvorno čuđenje u svijetu. Nerijetko samo ide. Oslobođenih snova guta sve pred sobom. A ako i padne taj će se dići.

On, naime, očekuje pad. Navikao je da tek rijetke prigode sve ide prema zacrtanom planu. Navikao je na nošenu ravnotežu svijeta prema kojoj svjetlost u apsolutnom izuzetku tame i ne postoji.

Hoćete. Putnika ćete prepoznati lako. S vremena na vrijeme nosi i on svoj fotoaparat kao pravi turist, ali takav vam gotovo nikada ne fotografira sebe. Ne osjeća se obaveznim priložiti dokaze. Njemu je dokaz njegovo osjećanje puta. A njegov je put svaki njegov korak, jer i što mu maločas bi poznato u novom mu danu čini mogućnost novog otkrića.

Da biste bili putnikom ne treba vam avionska karta za daleku destinaciju u džepu. Ne treba vam ni bogata ušteđevina. Ni poznanstva vam ne trebaju u svakom kutku svijeta. Rezervacije kakvih luksuznih hotela. Polupansion. Pošten automobil. Putno osiguranje. Minimalno dva prijatelja koja vučete za sobom. Ništa vam od toga ne treba!

Putnik vam je bliži strastvenom čitatelju no klasičnom turistu.

Kada se jutrom sprema otisnuti u novu pustolovinu, putnik prvo pažljivo pakira svoje srce. On za sobom gura kolica puna snova i ne pada mu teško podsmijeh onih koji su kolica snova ostavili za sobom kada i ona dječja.

Poput čitatelja koji noću ne može dočekati jutro da proguta sljedeću stranicu, putnik noću ne može spavati u napetom iščekivanju sljedećeg izazova.

Ne boji se predugo. I ne leži cvileći u krugu, ližući samom sebi rane. Ako nema koga drugoga, putnik samog sebe potapša po ramenu i nastavi svojim putem. Ne ugasne kao dogorjeli čik na nepravdu. Zgaze ga i zaboli ga, ali ga ne utisnu u zemlju pa tobože potapšaju nogom.

Jer zna putnik na što stavlja svoj potpis i zna da oni koji žive tek od podmukle krađe tuđih nutrina sami sebi jesu jadni kad stanu pa se pogledaju u ogledalo. A tek kad bližnje svoje gledaju. Kad odgovaraju pruženim ručicama koje u njima vide svjetlost koja je ugasla njihovim postupcima. Kad shvate da sva lažirana vjera i svim mastima omotano dobro pada pred nečovječnošću njihovih postupaka.

Putnik zamjera taman toliko dugo da se nauči pa da se spremno otisne dalje. Ne zaboravlja i ostaje na oprezu, ali stremi zvijezdama i ne suspreže korak. Ne mjeri kilometre strahom i luđačkim otkucajima srca, već ljubavlju i puninom duše.

Nestalan, putnikov je život krcat iskustvom i promjenama. Njemu je put sve. Njegov radni dan i njegovo slobodno vrijeme. Kao takav, ne tiče se samo egzotičnih destinacija nego i vlastitog susjedstva. Čak štoviše, tiče se i njegova četiri zida.

Ako put takvim osvijestimo, on postaje svaki naš korak u bilo kojem dijelu zemaljske karte. Ako sebe kao takve osvijestimo spoznat ćemo vlastitu nutrinu, potrčat ćemo za kolicima naših intimnih snova koja se još od djetinjstva munjevitom brzinom strmoglave niz liticu onoga što smo bili kada nismo vagali korišću, nego srcem. I nećemo, dakako da nećemo, mislimo li se čovjekom zvati u tami vlastite sobe, krasti tuđe snove. Jeftino prodani i besramni, u tim smo momentima sve samo ne svoji. 

potpisuje N.B. (Nela Baričević)


Nela Baričević

Vjerujem da ste to već masu puta čuli, no ja Nela, uglavnom udobno skrivena iza svojih inicijala, zbilja pišem od kada znam za olovku u svojoj ruci. Uostalom, zbog ljubavi spram pisane riječi diplomirah novinarstvo. Paralelno pisanju dužih djela, uživam pišući kraće priče kako za kolumnu koju upravo čitate, tako i za različite natječaje. Jedan me od njih odvodi u Otzenhausen gdje širim svoj krug zaljubljenika u književnost. U stvaranju su mi, osim olovke, temeljno oruđe osjećaji i sjećanja. Kažete od njih se ne živi? Slažem se. Ne živi se od njih, već zbog njih... Ne vjerujete li, zavirite u moja ispisana lutanja na FB stranici koju vodim, a naći ćete ju upišete li: "potpisuje N.B."

Komentari

Bol, Lisa Gardner,bibliomanija, Ana Čaić Blažević, APortal,majka, dijete