Sloboda i moderne bolesti…

Je li lakše klimati glavom i prikloniti se naklonjenoj svjetini od toga da se probijaš kroz barijere realnosti? Jest, naravno. Linija manjeg otpora oduvijek je prevladavala u ljudskom biću kao glavna vrlina odustajanja. Priklanjanje jačem, šutnja kao adut potvrdne lažne skromnosti donose trenutno i učestalo laganje vlastite persone.

Engramska moć na automatizmima uključuje robotske mogućnosti obavljanja sistemskih i društvenih normi, sa uvježbanim scenama lažnog prikaza savršene funkcionalnosti. Serviramo si plitkoumlje, i objeručke grlimo tuđa pravila i tuđe snove.

Sa prvim pokazateljima borbe za vlastito dobro, obolijevamo od neizlječive amnezije željenih ciljeva i postajemo upravo ono za što smo tvrdili da nećemo.  A onda bi se žalili kako nemamo ono što smo htjeli.  Ako me pitate je li riječ samo o Balkanskim šupljim pričama, ne bih  se složila, jer se srž samog problema proširila kao kuga na cijeli svijet. Prava da ljudi odlučuju nad sudbinama ostalih ljudi, jer su jedni nebitni, a drugi pak neophodni, napravila je velike rane i ožiljke koji se teško liječe. Zapravo, mislim da se nikad ne izliječe.

 Ravnopravnost je odvijek bila najbolji pokazatelj da iste vrijednosti važe za svačiji džep. Ista prava za one koji lako dođu do njih i oni koji ta prava  ostvare na teži način.  No, Balkan ipak prednjači kad je riječ o prekidanju snova i rušenju svih kvaliteta čovjeka koji se želi izboriti.

Poslodavci guše svojim nametnutim stavovima, u kojima najčešće budete poniženi, a ne nagrađivani, iako velika pokretačka sila čuči u Vama, kao glavna karakteristika. Poniženi ste zato što vrijedite, zapamtite, jer se vrijednost čovjeka očitava kao automatizam,  te se sječe u korjenu kako bih Vas podsjetila svaki dan da ste mali dio velike slagalice, koji je zamjenjiv. Samim tim i nebitan.

Da ne vrijedite, nitko se ne bi ni trudio dovesti Vas i ubijati svaki dan iznova energiju koju posjedujete. Posao je dobro obavljen ako se pod teretom pritiska i problema slomite, i prihvatite činjenicu male vrijednosti, osrednjeg znanja, te se stavite u dio svijeta koji ne odlučuje, ne može, ne stvara, ne vrijedi, ne koristi i nije dovoljno dobar.

Šutite! Jer samo šutnjom i strahom možete biti dobri za onoga koji od vas to traži. Skromnost je vrlina i po tom načelu se vodite, dok  vam se ispred očiju kradu nagrade za ono što ste učinili Vi, tako nebitni, skromni, i prestrašeni.

Niste dovoljno lijepe, drage žene, ako niste rob svih segmenata današnjeg vremena u kojem su lijepe i vrijedne samo one koje ih isključivo slijede. Ne možete se mjeriti s onima koje izgledaju  kao kompjuterska obrada savršenstva, dok im  duše smrde od zavisti.  I nemojte, jer ponavljam, duše im smrde od zavisti. Čast onima koje znaju da silinom pomjeraju i ruše stavove, jer ni ne slutite koliko su slobodne i jake. Ne slutite kolika je zapravo nagrada uživanja vlastitog izbora. Isto vrijedi i za muškarce. A posebno za djecu, koja se od malih nogu uče kako su vrijednija od drugih. Osobno, najgora sorta govana po meni. Pritom mislim na njihove roditelje.

Pitate li se ikad što bi se dogodilo kad bi se svi mali i prestrašeni probudili iz sna ili kome (nazovite je kako želite)?

Kakav bi bio ishod galame ujedinjenih glasova, koji prigušeno čekaju da samo jedan vrisne? Kako bi se suprotstavili mladim snagama, čija je sigurnost proizišla iz vlastitih projekcija znanja i višegodišnjeg trud? Koliko bi trajalo uništavanje svih nametnutih stavova kad bi svatko krenuo od sebe i sjetio se djeteta u sebi ? Ciljeva koje smo sebi crtali i bili uvjereni da nećemo ponoviti greške onih prije nas?

Maske bi pale brzinom svjetlosti. Tek onda bi vidjeli koliko se može kad se hoće. Shvatili da pojedinac može stvoriti vojsku istih takvih pojedinaca, kojima će vrijednosti udisaja i izdisaja biti mjerene na potpuno isti način.  Da onaj iznad Vas, ne može ništa bez sile koja ga pokreće. Zapitajte se tko mu je omogućio da bude iznad. Tko je zapravo sila cijele priče.  I tko ga može isto tako vratiti na mjesto. Sjetite se tko ste i koliko vrijedite. Sjetite se što sve možete. Sjetite se da ste jedinstveni i nezamjenjivi. Ne dajte se olako prestrašiti, ni prodati svoju dušu za mizeriju tuđih ideala.

Vjerujte si. U Vama se krije nemjerljiva snaga.

Monika Pavlović


Monika Pavlović

Ja sam Monika.
Jednostavnost života ukrašavam šarenilom kojim je obojan.
Kao prava Vaga, uživam u pravednosti i borim se za nju, kad god je prepoznam. Volim suncokrete, boje i ljude koji čvrsto vjeruju u svoje snove
Izluđuje me vlastita konfuzija, nametnuti stavovi i ljudski kukavičluk.
Nadam se da ćete uživati u tekstovima koje pišem, kojima predstavljam vlastita razmišljanja i vodim svoju borbu s vjetrenjačama života.

Comments

komentari