Dosadna poslovna večer…

Nije imala vremena za pretjerano spremanje. Niti volje. Uvijek isti ljudi na tim dosadnim poslovnim večerama. Isti ljudi, isti usiljeni razgovori. No, što se mora, mora se. Poslovna večera spadala je u nešto takvo. Užurbano je zaustavila napadaje vlastitih misli. Neka ju, puste u miru. Što ona sada ima od njihovog podbadanja, kada je zadnji put živjela?! Nešto van posla.

Kliznula je u zategnutu, satensku, smaragdnu haljinu. Nabacila na hitre noge prve cipele s petom izormara. Raspustila duge, bujne zlatnosmeđe lokne. Nabacila je lagani bronzer na još uvijek mladoliko lice, čisto kako bi dobila sjaja. I prekrila nezadovoljstvo odlaska na to mjesto. Crveni ruž, maskara na oči boje jesenjeg lišća i kap parfema. Kiša, glupa kiša! Istrčala je jedva se pokrivši kišobranom. Ispsovala sve taksiste ovoga svijeta jer vječito kasne. I napokon, polumokra i smrznuta uletjela u prepunu dvoranu.

Čekala je svoj red za govor. Prikupljanje dobrotvornih sredstava u svrhu očuvanja okoliša. Hm, nemamo volje za očuvanje jedni drugih, kamoli okoliša. Prevrtjele su misli. Koje, dakako neće izgovoriti pred dvoranom prepunom poslovnih suradnika.  Isuse, Hana, kad si se zadnji put poseksala? Zvučih poput isfrustrirane bakice. Hmm? Kad?! Krenula je čitati ne baš motivirajući govor s ispisanog, ofucanog papira. Usred govora, zanijemila je.

Više nije vidjela dvoranu, nije bilo hrpe dosadnih faca. Samo prodoran pogled crnih očiju što su gledale kroz nju. Lice joj se zarumenjelo kao kada bi je, s petnaest, pogledala kakva dugogodišnja simpatija. Pogledala je ponovno. Gledao ju je, kao da se poznaju čitav život. A opet kao da su se prvi put vidjeli. Nemoguće. Onda je razvukao osmijeh od uha do uha. Nije to bio nesiguran osmijeh. Ovaj nema problema sa samopouzdanjem, poput mene, pomislila je. Bio je to jebački osmijeh. Potražila je odjeću. Da, sigurna je, odjeća je još uvijek bila na njoj. Sjetila se govora. Svi su čekali neka progovori. Zgužvala je oznojen papir i bacila ga na pod. Zahvalila svima na budućim donacijama. Spustila se i kliznula do šanka. Dupli whiskey, molim. Pobjegla je. To i inače čini.

Lagano je okrenula rame i sudarila se s njegovim. Buljio je u nju, ne skidavši osmijeh s lica.

Da, „onaj“ osmijeh. I vodio je govor. Ovome neće pobjeći, ubrzo je shvatila. Pričao je samouvjereno. Ona nije pojma imala o čemu priča. Samo je osjećala kako joj krv navire kroz čitavo tijelo. Priberi se, Hana, priberi se. Uključila se u razgovor. Skoro je pala u komu od sreće. Razgovor nije bio dosadan. Zar je moguće? Sati su postali minute. Potvrdan odgovor na sljedeće logično pitanje: „Treba li te odvesti doma?“, činio se prirodan i jednostavan.

„Ne treba, ali možeš.“

Ušao je u njen mali, nepospremljeni stančić. Ulijevajući crno vino u nikad iskorištene čaše, dopustila si je napokon živjeti. Pričala je što misli, kretala se kako želi. U naletnom prasku smijeha, lagano joj se približio. Poljubac je bio nježan. Čekao je njenu reakciju. U sekundi je prevrtjela sve moralne glasove i poslala ih na spavanje. „Žao mi je, ja sad živim. Ja sam sretna. Sutra? Jebe me se za sutra!“. Odgovorila je snažno i gladno.

Lagano mu je otkopčala traperice. Da, to joj se svidjelo učiniti lagano. Nježno je spustio haljinu s nje. Kako bi u jednom potezu, luđački strgnuo njen čipkasti, crni grudnjak. Popeo se na njeno gladno i željno tijelo.. Osjećala je u rukama čvrstinu njegove pozadine. Titraji svih zvijezda nakupili su se u njenim osjetima, dok joj je jezikom prelazio preko bradavica. Osjetila je njegovu krutu  muškost kako ulaz u njene sokove. Nakon toga, otišla je na mjesto na kojem je potpuno izgubjela svijest.Nije više znala ni koji je dan ni sat. Ni gdje se nalazi. Samo je osjećala naviranje krvi u sve pore svog bića.

Utonula je u eksploziju zadovoljstva. Bjesomučno vrišteći. Vrisak se otimao iz njenih glasnica. Nije ga ni mogla, ni htjela spriječiti. Bio je to tek početak jedne duge i vruće večeri.

                                                         Ivka Knežević


Amazonke.com

Mi smo redakcija APortala a vi čitate članak s našom preporukom 🙂

Comments

komentari