Iva Matijaško Degač: Bitch please – neodgoj ili stav…

Za one koje me ne poznaju ja sam (pazi sada) – agresivna, nametljiva, ona koja pametuje, arogantna, ne-izrealizirana i nadasve istripana treba, koja oduvijek nešto nekome. I pri tom urla. Vjerujte mi, nisu daleko od istine. A, zašto je to tako? Pa recimo zato što je moje ponašanje prema drugima odraz njih samih i percepcije njihovog postojanja u mojoj glavi.

Što znači sljedeće, ako sam nepristojna prema tebi, pitaj se prije koliko si stoljeća bio gljiva u očima mojim? Da, da, Škorpionski mozak i jezičina do Zanzibara, ali zar to nije najispravniji način? Barem znaš na čemu si. I nemaš straha da ću te opizditi buzdovanom po glavi. Ok, možda u jednom trenutku života i budem, ali opet ponavljam – nije do mene, do tvog je ponašanja i kaj? I tak’ ćeš vidjeti buzdovan u ruci, neću te kurvinski vrebati s oružjem iza leđa. Stigneš reagirati 🙂

***

Od malena su me mama i tata učili pristojnosti. Pazili da se i sestra i ja prema starijima odnosimo s poštovanjem i obavezno pozdravimo. Učili su nas da imamo svoje mišljenje, ali da dozvolimo i drugima da se s istim ne moraju složiti. Učili su nas po svim pravilima bontona. I gdje sam ja zabrazdila (po mišljenju  mnogih, po sebi sam si baš fajn od ’84.-e)? Od kuda je moja mama iščupala „Moja Iva je neodgojiva, ta uvijek ima na svaku moju neku svoju za reći i uvijek ide glavom kroz zid!“? Vrlo jednostavno. Iščupala je to od mene same i mog BITCH, PLEASE stava. Koji mi i nije i je nametnut rođenjem. Stava kojeg sam si sama izabrala kao mogućnost, jer drugačije ne želim i neću. Po meni sve drugačije od toga nije higijenski i baš mi se najiskrenije i ne sviđa. Ja sam izabrala mogućnost, a ne totalitarno ponašanje Borg sustava razmišljanja. Izabrala sam biti iskrena i svoja, ne braneći drugima da budu svoji.

Zato čitaj što ti pišem, jer bitch please, imam ja i pokoju pametnu za prosrati 🙂

***

Ljudi često brkaju revolt s neodgojem, glasni govor s napadom i jasan stav s bezobrazlukom. Pogotovo ako si žena, curica, djevojčica, malena princezica – e, onda ti sve ovo i nije za pohvalu i na čast tvojim roditeljima. Onda si, zdravo seljački rečeno, u krasnom klincu, jer osim što si sama takva, automatski su ti i roditelji gljive. Kretenizam na najjakije, ali to je tako, jer živimo u takvoj barici, lokvici, mulju ili kako vam drago, okruženi krastačama. I logično, svi koji imaju jasne stavove, vlastita poimanja sebe-svijeta-svemira odudaraju. Smetaju. Iritiraju i odmah su produkt lošeg odgoja.

Zajebi, ja sam produkt sebe i svima znanog „ne bu mene niki u mojoj kuruzi“, a ne lošeg odgoja mojih roditelja. Moji roditelji su me učili kako biti dobra i kvalitetna osoba, koja ne laže. Koja ima svoj stav, pa makar sama stajala s njime pred svima koji su protiv.

***

Sjećam se situacije kada me je profesor (vidno uzrujan mojim izgledom) pitao „Što tebi tvoj otac kaže na tu tvoju obrijanu glavu?“ i onog usranog osjećaja prozivanja, samo zato što sam to što jesam – ćelava i drugačija. Isprva sam htjela prešutjeti, jer ipak sam “bio” (mislili su isprva da sam dječak) prvi gimnazije i prvi dojam je (po mojoj mami) jako bitan. No, onda sam odlučila odgovoriti, jer bitch please to je na mojoj glavi, samo sam rekla „Ništa. Moj tata Pile ne kaže ništa, jer me on šiša“. I nisam lagala, to ne radim od kada sam shvatila da me svi prokljuve (imam tik kada lažem – lijeva ruka, desno uho i gledam kao kuhani zec) i tata me za fakat šišao, ali sam svejedno završila s porukom „Molimo roditelje da dođu u školu“. Bila sam pristojna, bila sam uljudna, jer me čovjek pitao pitanje i ja sam mu odgovorila, a opet sam najebala. Zašto? Zato što sam imala svoj stav. Zato što sam bila iskrena, a iskrenost se ne cijeni. Cijene se lažni osmjesi i guranje drvenih kolaca u rit.

Od toga dana sam se morala truditi više od drugih, samo zato što sam drugačija. Od toga dana neradnike i ljude bez vlastite ideje ne poštujem, a najmanje poštujem one koji misle da su ispravni, nesvjesni svoje gluposti.

Od tog dana sam najebala do čike, a nije se ništa promijenilo ni do danas.

***

Odrastanje je davno završilo (gledajući godine, ne govorim o stanju u glavi i brejn demiđu), pustila sam kosu, u međuvremenu postala roditelj, ali svog bitch please stava se nijesam ja odrekla. Čak štoviše, izbrusila sam ga do te mjere da ne znaš je l’ te jebem ili parkiram ili sam  eto tako jedna obična budala. Samo, znam kada je za to vrijeme i mjesto. I kada se tako može.

Osim što svoj bitch please pokazujem gore navedenima (op.a, čitaj svima), on se pod zadnje najviše javlja u nekim mojim poslovnim sferama. Svima priznajem loš dan, ali bitch please, ne može ti svaki dan biti tako loš da ne izvršiš svoj radni zadatak, koji ću na kraju ja morati odraditi. Bila plaćena ili ne, manje ili više od ljenjivca koji ima loš dan, vjerujte mi nemam namjeru poticati tuđu aljkavost i lijenost i šutke odrađivati sve.

Tada se čuje moj bitch please na najjakije. Tada popizdim i glasno kažem – odjebi. I što se dogodi? Opet ja najebem, jer me se druka da sam bahata i arogantna. A, zašto?  Zašto bih ja trebala biti nečiji „konjiću, konjiću tko je to?“ mazga koja vuče za sve? Niti sam mazga (ma koliko god bila trmasta), niti sam nečija mula. Ako ja odradim svoje, ako ja želim da suradnja ide bolje od švicarskog sata, ne znači da želim sve odrađivati za drugoga. Još manje znači da ću šutke odrađivati isto. Zajebi, di ti je jamac?

***

Ova tema i tok misli koji je doveo tekst do bitch please stava u poslu, mi je dala odličnu ideju!!! 😀 😀

S obzirom da sam u uredništvu portala, slovim kao ona koja stalno njamra i ima bitch please stav, zato dragi moji evo vam svima na pismeno. Nije do mene, do vas je hehehehehehehe

No.01.) Glumiš gljivu, a gljiva nisi – ono, halo bracek ili ti ga bitch please, skubiciraj se i ne kaki. Budi ono što i jesi, original, a ne kopija, ne ponavljaj se.

No.02.) Žališ se na loš dan, loše postavke u zviježđu i planetarnom odudaranju s tvojim horoskopom – da i? Meni je loš dan od ’45.-e (ne doslovno, ali kao i da živim poput kornjače  s Galapagosa), meteor mi se je zapiknuo u glavu i po horoskopu sam dupla škorpija, misliš da je meni lako?

No.03.) “Nemam volje ni inspiracije, daj mi temu” (suradnici/autori vidite li se negdje?) – dam temu, teksta nema – a, nema ni autora, sakrio se hhahahhaa.

No.04.) „Ljudi molim malo aktivnosti“ – objavim u grupi, dobijem reakciju dvoje ljudi (i to od ekipe iz uredništva koja se trga i u datom momentu ima vremena) – ostali … e, pa bitch please nije ti umro Internet imam i ja opciju seen na svakoj objavi, tako da te gljeda veljiko oko i kada si u kutu sobe.

No.05.) Onaj koji ovo prvi zamjeri – bitch please, ne cendraj i napiši mi tekst o tome na temu „Ja ne izvršavam svoje dužnosti“ – hahahaahahhahaha.

Sada kada smo se malo nasmijali (vjerujem da mnogima i nije bilo smiješno, ali meni je) i pobliže pojasnili moj bitch please stav, mislim da je vrijeme za odgovor na postavljeno pitanje u naslovu.

BITCH PLEASE je karakter, stav, ono što je ispravno – jer je iskreno, starci i njihov odgoj ne mogu utjecati na njega. I ne moraju, ne smiju, jer to je mogućnost odabira i privilegija rijetkih – jasno i glasno reći ono što te smeta drugima u nos, bez uboda u leđa i s figom u džepu.

Zato čim više bitch please stava i biti će vam lakše, a pod time nisam mislila na bezobrazluk i totalitarizam. Budite iskreni to se cijeni, a fige ostavite drugima nek’ si ih turnu u rit.

Ljubi Vas sve Iva


Iva Matijaško Degač

Rođena u gradu na četiri rijeke u kojemu živi i biva do dana današnjeg. Vječni anarhista, reformista, buntovnik – i to sve u ženskom rodu. Mačkarica i veliki prijatelj životinja, te pokojeg čovjeka. Voli prirodu, cvijeće i dobar stari r’n’r. Pisanjem se bavi od rane dobi, ali vrlo brzo lijepo izražavanje mijenja uličnim govorom,  jer po njoj “lijepe riječi su za djevice i malu djecu, a ja nisam niti jedno od toga dvoje odavna” – koliko ima istine u tome prepušta vama, jer malo tko uistinu ima pristupa njezinom biću, duši i pojavi. Škorpion po horoskopu koji dugo pamti, brzopotezna na jeziku i veliki ljubitelj ironije. Ona je Iva i ona je naša La Femme.

Comments

komentari