Voljela bih da znaš da sam te voljela jednom. Onog pravog tebe. Onog kojeg sam upoznala. Onog koji mi je obećao da smo i prijatelji i ljubavnici, da smo jedno.

Dok si me gledao u oči i lagao svaku i jednu riječ osjećala sam kako me sve to guši.
Nisam ti vjerovala…
Jer ono što si mi radio ne radi se osobi koju voliš. Ne radi se osobi koju cijeniš i poštuješ.
Htjela sam s tobom sve, malu obitelj… ali ti si trčao prijateljima i bio na usluzi drugima, dok sam ja po peti put teglila vrećice iz dućana.

Dok sam pakirala i tebe i sebe za naš novi stan.

Tebi je bilo bitno iskopčat se i igrat igrice. Na moja leđa si bacio sve i poput dječačića krenuo u život. Zamazana od smeća i prašine sa velikim bolovima u leđima trpala sam tvoje stvari po kutijama, sortirala ih…
Pokušavala zapamtiti gdje je što i svaki kutak tvog stana pregledavala je li što zaostalo.

I tada sam pukla…


Sva četiri zida su se na meni slomila i pretvorila se u prah. Kao i ova naša veza…
Stvorena na tvojim lažnim obećanjima.
To prijatelji ne rade…to partneri ne rade!
A kako bi ti to mogao znati kada samo uzimaš i zahtijevaš?
Više se ne smijem… nemam čemu… uništio si me.

 

I nakon svega samo si ljutito rekao da sam za tebe mrtva i okrenuo se i otišao.

Voljela sam te jednom...jako…jednom davno…

Amalka Štuka

Komentari

Mi smo redakcija APortala a vi čitate članak s našom preporukom :)