Sex, laži i instagram

Pročitala sam nedavno kako je cura, nemajući love, otišla ujutro busom na more, ponijela tri badića, poslikala jedno 734 selfija na plaži (presvlačeći se u javnom wc-u) i vratila se kući navečer. Sve kako bi ekipa s instagrama mislila da je na moru deset dana. Prvo sam se nasmijala od srca, a onda malo zamislila. Sada kada su društvene mreže sastavni dio naših života (bez lažnog moraliziranja – glavna stavka i na odmoru mi je wifi) koliko točno lažemo? Kako to naši životi izgledaju na instagramu, i zašto slika u našoj glavi više odgovara toj virtualnoj nego onoj stvarnoj?

Jedna od mojih velikih mana je ta što sam u nekim stvarima beskrajno naivna. Što sama od sebe, što zbog kompleksnih obiteljskih situacija za vrijeme mog odrastanja, u potpunosti sam cijepljenja od laganja. Čak malo imam i fobiju od njega. Ne morate mi sad tu glumit dr. Housa, znam da svi lažu, naravno da lažem – ali kad se maknem od onog temeljnog ‘tramvaj mi je pobjegao pred nosom, pas mi pojeo zadaću i super ti stoji ta haljina’, ne znam lagati. Smatram to suvišnim i, iskreno, prelijena sam za to (kad sam kome šta rekla, ne daj bože). I zato se svaki put kao malo dijete šokiram time koliko ljudi peglaju svoje živote. Za facebook i instagram. Ok, neću se praviti da sam pala s Marsa, naravno da se tamo stavlja najbolje od našeg života. Ni u fotoalbum (kako retro!) ne slažeš slike kad si imao virozu ili kad ti je uginuo pas. S druge strane, kod nas se slikaju npr. sprovodi, ali o tom drugom zgodom. Slike s vjenčanja, krstitki, godišnjeg i ponekog putovanja i trebaju biti idilične. Svi su skockani i nasmijani, posebna je prigoda i takva je i slika.

Ali facebook nam je dao moć koju do tada nismo imali. Uvid u tuđe živote više nego obično. Koliko ljudi je obrisano s moje liste prijatelja samo zato što sam zaključila da su dosadni do zla boga i zadrti i glupi. Tko zna koliko je mene ljudi obrisalo iz istog razloga. Svaki put kad vidim album od 74 slike ‘Mate je bio na prvom šišanju’ i kojem je razlika na slikama samo isključivo Matin pogled u daljinu pa u mamu pa u frizerku, odmah stišćem delete. A do tada sam mislila da je dotična smipatična i samozatajna žena! I svi znamo da nas drugi gledaju. Jer i mi gledamo njih. I onda dolazi do eksplozije narcisoidnosti, pretjerivanja, ali i – forsiranje onoga prividnoga. Imam frendicu s kojom volim stalkat ljude na facebooku (Naravno, nitko od vas to ne radi. Ni ja isto. Odakle vam to?) i ona često spominje jednu pametnu frazu koja u većini slučajeva ispadne točna – ‘što više forsiraju, imaju nešto za sakrit’. Primjera radi, cura rijetko stavlja slike na fejs, a muževe pogotovo, odjednom je fejs pun slika s romantičnog vikenda? Nevolje u braku. Do tad je lik bio aktivan stalno, sad se malo isključio jer mu je previše tog ispraznog života? Prevario je ženu vani i strahuje da će ga mala naći na fejsu.

Osobno sam prisustvovala situacijama gdje mi poznanica plače na ramenu jer je probdjela noć i ne zna hoće li se rastati, muž ju optužuje za dizanje kredita, bacaju se stvari, djeca vrište i cijela idila koja ide iz toga. Sutradan je bila krizma njihovog kumčeta. Brzinom svjetlosti su promijenjene profilne slike, kao i cover – njih četvero, smiju se bezbrižno bez ijedne brige na svijetu. Hrvatska obitelj na vrhuncu. Ali nezahvalno je tu procijeniti koliko se radi o ‘varanju’ stalkera, a koliko o tješenju sebe. Koliko su te slike tu da uvjere osobu koja ih stavlja – da je sve ok?

Instagram ekipa drugi je par opanaka. Ja sam ga zavoljela jer sam pronašla toliko zadovoljnih mama (uglavnom Skandinavki), simpatične djece, divnih interijera i – prekrasnih šalica kave kraj skupog laptopa. Baš me uveseljavao i svaki put kad bih dobila lajk bila sam oduševljena jer sam smatrala da su moje slike tako obične i loše naspram svih tih drugih koje se mogu naći. Uz to, nekako sam se osjećala slobodnije (iako je facebook zatvorena grupa, a instagram bi trebao biti otvorena) među svim tim strancima – facebook mi je bio prepun ljudi koji lajkaju jer smo si dobri. Bez kriterija. Jer i ja ću lajkat ružno bratićevo kumče, šta ću s njim. A kod instagrama sam imala osjećaj da je svaki lajk tu jer im se sviđa slika. Sviđa im se ono što nudim. I uopće nisam ovisna o lajkovima, da se razumijemo, ne znam odakle vam to.

Sex, laži i instagram

Kako vrijeme prolazi, instagram je ipak sve zastupljeniji i kod nas i to je ok. Ali instagram, sa svojom jednom kvadratnom sličicom traži toliko angažmana – zahtijeva da stavljaš samo ono što smatraš natprosječnim. Boljim. Evo ti filter pa nek bude još ljepše. Jače boje. Veći kontrast. Bacite oko samo na celebrity profile (moji favoriti – Grubnić & Šuput, takve filtere majka ne može rodit). Pomisliš, koliko ljudi uistinu jede sushi bez da ga uslika? Ako nisi stavio fotku s mora, jesi li ti uopće bio na moru? Sama znam koliko puta sam otišla u ljepši birc sa prosječnom kavom – da je mogu fotkat. Nema mi većeg zadovoljstva (iako potpuno iracionalno ispraznog) nego kad dođem u Zagreb, sjednem u Velvet i checkiram se. I tješim se da bi u tome jednako uživala i da nema instagrama. Ali nisam sigurna da je to točno. Ako ništa drugo, vjerujem da me instagram čini boljom osobom; zbog njega tražim ljepše okružje, bolje interijere, finije kave. I nakon te jedne fotke, stvarno uživam u tom posebnom trenutku.

Problem nastaje kada se ti trenutci falsificiraju. Kad obučeš Sherri Hill haljinu, staviš dvadeset i šest heštegova, taggiraš službenu stranicu – a haljina nije tvoja i, ustvari, u njoj ne ideš nikamo. Kada tražiš ambijent za fotku, ali nakon fotke, ne uživaš u ambijentu. Problem je kada forsiraš nešto čega nema.

Ima ta jedna naša blogerica koja me izluđuje svojim slikama s knjigom. Očito je zaključila da je tako super hipsterski pametna, pa će kad god stavlja slike sa kolačem i kavom i jošnečimkul, obavezno u kadru biti i knjiga. A takve postove stavlja često. Meni se čini da jadnu djevojku moraju boliti leđa od nosanja svih tih knjiga okolo po gradu jer svaki dan ne čitaš drugu knjigu. I da čitaš, nisu sve iz antikvarijata. I ako čitaš uglavnom A. Christie, a čitaš novu knjigu svaki dan, do sada si ih trebala sve pročitati barem tri puta. I to je pretjerivanje – tko će brže, više, jače. Nemojte. Pogotovo zato što se forsiranje vidi. Vidi se (prisjeti se što si vidoi kod Šuput & Grubnić) 😉

Ali i dalje baš volim taj glupi instagram. Svaki put kad se osjećam kao kreten, kad mislim da mi je život nula, kad stalkam nekog i padnem u bed jer je njihov život turboextrasuper, pogledam svoj instagram. I pomislim, wow, kako mi je lijepo. Moj život je zakon. I to bi trebalo biti to. Takav efekt bi trebale imati instagram sličice, barem po mom skromnom sudu.

A sex, gdje je u tekstu sex, pitat ćete unazvjereno? Kada nekog stalkate, nikad ne zaboravite da je instagram podla mala životinjica sa odličnim smislom za humor – nema zoom. Kada poželite zoomirati sliku, on će ju lajkati. Obožavam taj detalj. A kada vam se to već dogodi, nipošto nemojte obristi lajk! Zašto? Ako ga ostavite, omražena žrtva će to shvatiti kao veliki kompliment i to je sve. Ali kad ga obrišete, ostavljate mu najveći win u povijesti – ne samo da ste stalkali, zeznuli se, lajkali i onda još pokunjeno podvili rep i obrisali lajk! Lajk je viđen. Uvijek je viđen. I tad ste naje***i. Eto sexa!

Gledajte fine instagram profile i filtrirajte svoj. Da ne moram govorit misusovo dok vas stalkam!
Pusabok!

Maja Marić

#misusovo


Maja Marić

Kraljevna na zrnu graška dugo je bila moja najdraža bajka iako nisam znala točno reći zašto. Uz Snježnu kraljicu i Sretnog princa nekako je uvijek dirala tu neku žicu duboko u meni. Divna krasna mila pametna kraljevna kojoj jednostavno UVIJEK nešto smeta! Nešto poput graška. Maleno i nebitno, reći će neki. Ali ne i kraljevna! A takva sam i sama - krunu sam zagubila negdje putem, ali ostao je taj vječni osjećaj iritacije. Iz tuđe perspektive tako sam vječno bila razmažena, čudna, ufurana cura koja pati od sindroma Marije Antoanete! Ja se jednostavno nisam obazirala i pronašla sam ispušni ventil - pisanje. O svemu i svačemu, o radostima i tugama, o bjesovima i čarolijama, o najmračnijim sferama. O majčinstvu i tetovažama, o glazbi i gastarbajterima. O smislu postojanja i ljubavi prema kavi. Osim ovog divnog portala, pronaći ćete me i na #misusovo blogu. A ja ću i dalje pisati uvijek i svugdje, baš u inat grašku! A ostali... pa - neka jedu kolače!

Komentari

Bol, Lisa Gardner,bibliomanija, Ana Čaić Blažević, APortal,majka, dijete