Pozitivni izvještaj, Anita, APortal, subota

Subotom samo pozitivno!

Dobrodošli u subote uz Dašak pozitive! Svaku subotu čeka vas „pozitivni izvještaj“ – skup crtica koje su unatrag tjedan dana zapele za oko našoj Aniti koja će ih za vas uredno bilježiti i svake subote i objavljivati. I vi primjećujete pozitivne stvari? Nešto vam je uljepšalo dan? Imate sjajne vijesti koje želite podijeliti s nama i inspirirati druge? Javite se na: anita.ratkic-sosic@amazonke.com i svojim primjerom postanite dio „pozitivnog izvještaja“.

Evo što je sve pozitivno zabilježeno u ovotjednom „pozitivnom izvještaju“:

Oni od vas koji me čitaju, a s Kvarnera su, znaju da je već desetljećima najpopularnija emisija na Radio Rijeci „Tužibaba“. E, pa ovaj moj pozitivni izvještaj ima samo „hvalibaba“ dio. 😉

Pisala sam o divnim učiteljicama koje rade u školi moje djece i koliko se one trude. I je li to slučajno ili ne (a znamo da slučajnosti ne postoje), ali svaki tjedan u život mi uđu novi ljudi koji potvrđuju da ovdje, u Hrvatskoj, u Rijeci, ima toliko divnih osoba koje su stručnjaci u svom poslu, ali prije svega topli, dragi i pozitivni ljudi. Tako sam ja već godinu dana u treningu svog traumatiziranog psa. Ne znam što mi bi da k nama uzmem najproblematičnijeg psa kojeg sam mogla naći, ali sada je iza nas već godina dana velikog napretka, divnih uspomena i igre, ali i nekoliko ozbiljnih problema za koje sam svjesna da ih moram riješiti. I u tih godinu dana, pravo štreberski, pogledala sam more videa na temu „odgoja“ pasa, pročitala nekoliko knjiga i odgledala brdo videa na You Tubeu. Posjetili smo i dva trenera za pse i čula sam se s njih nekoliko. Osim što su svi, za moj pojam, preskupi, najrazvikaniji treneri u Rijeci su mi rekli da neće raditi s psom dok ga ne naučim na davilicu (a od posljedica davilice psu sam dva mjeseca nakon usvajanja liječila rane na vratu) i da od mog psa ništa i da što sam ga uzela jer sve s njim krivo radim i tako će biti još gore. A meni je tad trebao netko da mi kaže da ja to mogu, pokaže kako poboljšati još neke stvari i dati smjernice koje sama ne znam, a da za to ne moram dići kredit. I nakon jedne nedavne ružne situacije s mojim psom kad sam i ja sama gotovo povjerovala da ja to ne mogu, veterinar me uputio na trenericu Kristinu. Tek smo počeli raditi, a ja već imam krila. Uvjerena sam da će s mojim psom i njegovim funkcioniranjem u našoj obitelji sve biti u redu, da mi to svi skupa možemo i znam da sam već do sad napravila toliko puno s njim. Brižna je, pametna, topla, pristupačna i pozitivna. „Slučajno“ se pojavila baš kad nam je netko takav najviše trebao i veselim se napretku s našim voljenim munjenim kućnim ljubimcem.

Sličan slučaj mi dogodio se u banci. Već mjesecima pokušavam smisliti načina kako da si malo olakšam prebacivanje iz šupljeg u prazno i napokon skupim hrabrosti i odem jedan dan u banku, kad ono nova bankarica. I krenem ja s pričom i gleda ona mene i kaže: „Gledajte, bila sam na vašem mjestu. Znam kako vam je. Napravila sam to, to, to i to. Vama predlažem da napravite to, to, to i to. Trebat će vam toliko vremena, bit će vam toliko bolje, puf, puf, sve riješeno u roku od pola sata! Pitam ja nju, pa koliko dugo vi već radite, a kaže ona meni: „Danas mi je prvi dan na ovom radnom mjestu, prije sam radila druge poslove“. E, pa draga Mirjana, puno sreće i zadovoljnih klijenata, vrijeme nam je svima luksuz i sve one reklame o bankama koje kradu vrijeme kad ti nešto treba su točne. Ali evo primjera da može i suprotno. Bankarski sustav je krut, ali čak i tamo je poistovjećivanje i razumijevanje osoba, a ne samo tekućeg računa bitno. Empatija čuda čini!

A kako javljaju mediji, izgleda da je vrlo empatična i britanska kraljica Elizabeta. Nisam neki ljubitelj „celeb royal“ priča, ali pročitavši izjavu princa Filipa ne mogu je ne podijeliti s vama. Naime, kraljica i njen suprug proteklog su tjedna proslavili platinasti pir i tom je prilikom kraljičin suprug, princ Filip rekao :“Mislim da je tolerancija onaj suštinski sastojak bilo kojeg braka. Mislim da na mom primjeru možete vidjeti da kraljica tolerancije ima u izobilju“. Da pažljivije pratim kraljevsku obitelj, znala bih ono što sam sada saznala iz novina, da je princ Filip sklon „gafovima“ i da ima čudnu naviku davanja neumjesnih komentara. Ali nije li preslatko što je on toga svjestan i ako je to što govori istina? Čak i da nije istina, nego marketinški trik, bilo mi je nekako lijepo pročitati. I kraljice muževi nerviraju, što reći. 😉

A ovog tjedna najviše mi s dopala vijest da je David Matthew Smith, Australac oženjen za Hrvaticu i sada živi u Zagrebu, postao novi šef Instituta Ruđer Bošković. U intervjuu je opisan njegov životni put do Zagreba, izazove koji čekaju njega, renomiranog znanstvenika i 850 zaposlenika Instituta, ali način na koji ravnatelj Instituta Ruđer Bošković opisuje Hrvatsku me baš nekako raznježio. U kolumni u ponedjeljak sam oštro pisala o domoljubima i što to uopće znači pa je red da ovaj subotnji tekst završimo toplim riječima o Lijepoj našoj. Na upit zašto je uopće došao raditi u Hrvatsku, osim obiteljskih vrijednosti, David Matthew Smith je izjavio isto ono što naš obiteljski prijatelj Manfred koji živi na relaciji Munchen-Rijeka govori već godinama, a to je da je u Hrvatskoj lijepo jer se ovdje prijatelji i obitelj svakodnevno pomažu i da život u Hrvatskoj ima svoju lijepu stranu. Ravnatelj Instituta jasno kaže mu ja žao da ljepše strane života u Hrvatskoj ne vidi više domaćih ljudi i da bi on i njegova obitelj imali veće plaće da su ostali u Njemačkoj ili Australiji, no da je život širi od samo profesionalnog aspekta – važna je obitelj i kvaliteta slobodnog vremena.

Eto, s nadom da ćemo sve manje pretakati iz šupljeg u prazno, a sve više vidjeti kvalitetu života u Lijepoj našoj sve vas pozdravljam.

Sve vas ljubi hvalibaba Anita.


Anita Ratkić Šošić

Anita Ratkić Šošić za Amazonke piše kolumnu Dašak pozitive namijenjenu svim ženama koje žive, misle i rade u petoj brzini, ali naravno i muškarcima koji se ih se ne boje. Osnivačica book cluba i projekta „Dašak pozitive“, velika pobornica zdravog pozitivnog razmišljanja i djelovanja, Anitin cilj je uspjeti biti svojom u svakodnevnici ispunjenoj brojnim obavezama. Otuda i naziv - Dašak pozitive, jer uvijek se može naći nešto lijepo na što se možemo osloniti, skupiti snagu i ići dalje. Dokle? Dokle si dozvolimo. A Aniti kažu da si često dozvoljava previše, na što ona odgovara da je tek počela.

Komentari

Bol, Lisa Gardner,bibliomanija, Ana Čaić Blažević, APortal,majka, dijete