Promatrala je te noći
nevini ples bijelih pahuljica,
čisto osvajanje našeg svemira
na koje tek rijetki mogu
ostati ravnodušni.
Eh, da su barem i ljudi takvi:
nevino bijeli.
Da su barem sva srca takva:
prirodno čista.
Da je barem ljubav nepristrana
pa da dotakne i slomljene.
Da je barem život pravedan
pa da se nasmiješi i nesretnima.
Ali ne ide to po planu i željama,
prečesto se hvatamo u koštac
s nedaćama i patnjama.
Promatrala je te noći
nevini ples bijelih pahuljica…
Eh, da su barem i ljudi takvi:
nevino bijeli.
Eh, da nas barem ponekad poštede
bola i jada.
Da je barem voljeni ostao uz nju
kada ga je najviše trebala…
Ali nije život uvijek pravedan.
Stoga, odlučila je stopiti se s pahuljicama
i plesati kroz život,
bez buke, bez traga,
bez imalo jadikovanja:
onako tiho, na prstima,
čista,
nevino bijela.

Božana Ćosić

Mi smo redakcija APortala a vi čitate članak s našom preporukom 🙂

Komentari