Na moj posljednji tekst došlo je pitanje kako izaći iz veze u kojoj nisi sretna, ali si se previše u nju dala, previše si uložila? Eto mog kratkog osvrta za sve djevojke i žene koje se možda nalaze u ovoj nezahvalnoj situaciji. No morat će se preispitati ako zaista žele krenuti dalje…

Draga Zelenooka, prije svega hvala ti što me čitaš. A sad pitanje za tebe; da li ti stvarno želiš ostatak svoga života provesti s nekim tko te ne usrećuje samo zato što si kako kažeš „mnogo uložila u tu vezu“? Nije li to kao da čitav život radiš u kamenolomu pod prisilom, pa onda kad konačno dođu spasitelji ti kažeš da ćeš ostati lupati krampom samo zato što si puno uložila u lom kamena??

Oprosti što se čudim, ali kako uopće vezom možeš nazvati nešto u čemu si nesretna i gdje očito ostaješ zbog svih razloga osim ljubavi? Nije li poanta veze da u njoj budu osobe koje se prije svega vole, razumiju i nadopunjuju?

To što ti ostaješ u odnosu u kojem kako si sama rekla patiš i osjećaš se depresivno i prazno, je običan strah. Strah da izađeš iz svoje zone komfora i kreneš dalje sa svojim životom. Toliko si navikla na taj odnos, nazovimo ga tako, da ni ne pomišljaš da postoji nešto bolje. Ne samo za tebe već i za njega. Dok se sebično držiš te veze, ne uskraćuješ sreću samo sebi već i osobi s kojom te ne veže ljubav već samo navika.

Žao mi je što to govorim tako otvoreno, ali tražila si moje mišljenje. Nisam psiholog, ali kao običan čovjek, a volim se smatrati i koliko toliko razumnim, mogu ti reći da takav odnos nije zdrav i kad-tad će puknuti, a tebi ostati ožiljci, pa istraumatizirana nećeš ni htjeti ni moći uči u bolji i zdraviji odnos.

Nema tog odnosa u kojeg uložiš toliko da postane vredniji od tvog bića, tvog života i tvoje duše. Nema osobe koja je vrijedna da zbog nje žrtvuješ svoju mladost i svoju sreću. I vjeruj mi, čim je u pitanju žrtvovanje, to nije ljubav, ma koliko se ti ili druge žene koje se nalaze u takvoj ili sličnoj situaciji – samozavaravale.

Voljeti nekoga je najljepši osjećaj na svijetu, ali ne pod svaku cijenu. Ne pod cijenu patnje. Ne radiš nikome uslugu žrtvujući se za taj odnos.

Život prolazi. Svaki trenutak koji provedeš nesretna je zauvijek izgubljen. Ti trenuci su osmjesi, poljupci, zagrljaji, koraci, koje nikada nisi proživjela i koje si sebi svjesno uskratila. To je ljubav, to su djeca koju nemaš, to je vjenčanje iz snova koje se neće dogoditi, to je neko biće koje nisi susrela jer si se zavezala za život u nesretnoj vezi, samo radi veze.

Da, u redu je poštovati osjećaje koje ste dijelili, godine koje ste proveli skupa, ljude koje ste upoznali oboje zahvaljujući tom odnosu, sve trenutke koji su vas oplemenili. I trebaš to poštovati, njegovati i iz toga učiti, ali ne trebaš se tome pokoriti kao robinja.

Svatko je od nas bio u nekoj dugoj vezi, u koju je mnogo uložio i mislio da je to to, da tako treba biti jer se puno dao u taj odnos ili uložio mnogo novca u zajedničku nekretninu ili se podredio prijateljstvima i novoj obitelji koja je došla u paketu s tom vezom, ali… na kraju sage je li to bilo dovoljno ako nije bilo sreće? Naravno da nije. Nema osobe koja nije ostavila nešto što je mislila da nikad neće i nekog kog je jako voljela. Nema.

Sve su to životne lekcije i stanice koje prođemo na svom putu. Ali zaglaviti na nekoj usputnoj stanici? To ipak ne. Život je putovanje draga Zelenooka, nemoj prestati putovati, istraživati i voljeti samo zato što te strah.

Zaslužuješ sreću, ali samo o tebi ovisi hoćeš li je i pronaći.

Marin

Mi smo redakcija APortala a vi čitate članak s našom preporukom 🙂

Komentari