‘Ko tu koga jebe?

Žene su kurve, muškarci su kreteni. Svi mi osuđujemo, svi mi generaliziramo, svi smo mi puni “Mudrosti” i guramo sve i svakog u neke kalupe i stereotipe. Na kraju dana, svi smo mi samo ljudi, crveni ispod kože i definitivno nismo bez grijeha.

Ako se osvrneš oko sebe shvatit ćeš da ni ti, niti itko u tvojoj okolini, niste savršeni. Zapravo ste daleko od toga. Ako zanemarimo fizički izgled (i nametanje medija, kako bismo to kao trebali izgledati) ostaju naši karakteri. Oni su još dalje od savršenog. Oni su – zanimljivi.

Od deset ljudi koje znaš, dvojica su kurviši, jedan je gey, četvero su razvedeni, dvije su radodajke, jedna cura je silovana. Od njih 10, barem tri su alkoholičara, barem šestero ih je probalo neki oblik opijata, svaki drugi mlati svoju djecu. Svaki 4-ti svoju ženu. Barem tri žene su se jebale s nekim od kolega s posla. Barem 2 djece tih tvojih poznanika, nisu njihova biološka. Osmero od njih je u dugovima, i isto toliko ih je pušača. Barem troje među njima ima kriminalni dosje. Barem jedan je pedofil. A ti misliš da ih poznaješ? Gues again.

Još uvijek misliš da imaš pravo nekog osuđivati? I oni misle to isto!

Najteže je suditi sebi. Ali tko to od nas radi? Živote smo sveli na ocjenjivanje drugih i sve smo prilagodili tom tračerskom načinu života. Osmislili smo društvene mreže gdje konstantno 24 h dnevno, 365 dana u godini imamo prozor u tuđe živote (ili ono što nam serviraju kao svoj život). Tu gledamo tuđe brakove, tu postajemo ljubavnice i ljubavnici, tu uhodimo, tu analiziramo, tu vrebamo.

Većina razgovora na kraju se svede na temu tko se s kim ševi. Sex je ono čega nikad nema dosta. Ono što je zanimljivo čak i kad ga imamo redovno kod kuće i kad je dobar. U svakom trenutku netko bi nekog rado kresnuo. Svaki frajer na Fejsu ima barem dvije žene s kojima se ševio, ševi ili bi ih poševio, neovisno o tome što ima curu, zaručnicu, ženu i aktualnu ljubavnicu.

Svaka žena ima tri stalkera i tri frenda koji bi ju rado prašili. Svaka treća ima nekog s kim se prašila ili se praši.

Šokirani? Zbilja?

Ja nisam. Odavno sam shvatila da su životi svih nas, sve ali apsolutno sve samo ne savršeni. Da svi igramo neku igru, da su naši profili na društvenim mrežama, samo profili, koji imaju jako malo veze s onim tko smo zaista. Da je na ovoj planeti jako malo iskrenih ljudi i da su 9 od 10 mojih poznanika – lažovi, a barem petero među njima imaju neki oblik poremečaja u glavi, koji se smatra normalnim.

Danas zapravo ako si normalan, onda si čudan i šalju te psihijatru.

Ako se ne ševiš sa svim i svakim, vodiš koliko toliko okej život, ne skidaš se, ne nudiš se, ne komentiraš druge ljude i njihove živote, nisi nikad varao u vezi, nisi probavao teške droge, radiš i brineš svoju brigu – onda druško moj nešto s tobom nije u redu. Normalno nije IN.

Moderno je biti seljačina. Moderno je prašiti konobaricu u svakoj obližnjoj birtiji. Normalno je da ti žene nikad nema doma i da ju ti već odavno ne zanimaš. Normalno je da ti djeca odrastaju uz Fejs i da s 15 godina već imaju više seksualnog iskustva nego si ti imao s 35. Sve je to normalno. Samo mi koji se takvim stvarima ne bavimo, mi nismo.

I još kažeš da ne generaliziraš i da ne osuđuješ?

Budimo realni, ti ne voliš ni političare jer lažu i kradu, a ni nogometaše jer su preplaćeni za nabijanje lopte. Ne voliš manekenke jer su prekošćate ni starlete jer ih ne možeš ti jebati. Ne voliš svog susjeda Peru jer vozi novi Audi, al’ ne voliš ni susjeda Jožu koji ne vozi ništa, pa ga ponekad moraš jadan pokupit’ kad ga vidiš kako klipsa pješke. Ne voliš poštara jer ti nosi račune a i ima veliku kljuku. Ne voliš susjedu Šteficu s petog kata jer ti nije dala, a ne voliš ni Nevenku iz prizemlja jer ti ne da opet. Ne voliš svoju ženu jer ju ševe svi osim tebe. A ne voliš ni svoju djecu, jer je tvoj život stao kad si ih dobio i sva tvoja lova odlazi na njih, njihovu obleku, play station i kondome. (Za svaki slučaj, da ne bi prerano morao financirat i njihovu djecu.)

Ne voliš banku jer te guli, kao i tvoj šef, ali ne voliš ni ideju da bi mogao dić dupe s fotelje i potražiti drugi posao. Ne voliš nikog, ništa pa ni samog sebe. Ali nije važno. Nećeš ništa ni mijenjati, dok god ima dovoljno ljudi na ovom svijetu koje možeš za sve kriviti i mrziti.

I dok ima dovoljno susjeda radodajki koje možeš prasnuti, dok ti žene naravno opet nema doma. I nije te briga zašto je nema. I nije te briga što je praše i Pero i Joža. Jer i ti si prasnuo njihove žene, pa ste sad kvit.

Ali glavno da si ti super i da je problem u nekom drugom. Ma u svakom osim tebe.

Kad bih morala snimiti poruku dobrodošlice za Aliene, ona bi zvučala nekako ovako: Dobrodošao na planetu Zemlju. Mjesto zanimljivih vrsta, među kojima prednjači ljudsko biće, koje je sve samo ne čovjek. Oboružaj se živcima, otvori profil na Fejsu, odaberi lokalnu birtiju, a ženi stavi pojas nevinosti. – just in case. 😉 I pripremi se, gdje god kreneš, što god da počneš raditi, koga god sretneš, u svakom ćeš slučaju biti – jeben.

Marija Klasiček

Komentari

Marija Klasiček

Autorica, kolumnistica i nagrađivana umjetnica, Marija je vlasnica APortala i glavna urednica. Svoju ljubav prema umjetnosti, spojila je kroz pisanu riječ i note. Uz to što potpisuje sva svoja glazbena djela, aktivno sklada i za mnogobrojne estradne umjetnike. Za sve što napiše kaže: “To je napisao život… nisam ja.” 

You May Also Like

Bol, Lisa Gardner,bibliomanija, Ana Čaić Blažević, APortal,majka, dijete