Iva Matijaško Degač: Out Of The Silent Planet…

Za sve ljubitelje dobrog metal zvuka, sami naslov otkriva o kome se radi. No, budimo realni ne ljube svi tu vrstu glazbe, pa ni ne znaju o kome je riječ i to je ok. Nismo svi za sve i ne volimo svi iste (da ne napišem genijalne) stvari, a uz njih i njihova prateća bića i pojave. Zato, za sve koji ne znaju i one koji su zaboravili hint – danas pišem o jednim i jedinim, nikad ponovljenim Iron Maidenima.

Ja kao takva sam veliki ljubitelj ere Bruce Dickinsona koja možda i je iscjepkana i u intervalovima, ali meni je njegova boja glasa i pojava mrak. Gospon Di’Anno ujedno zvani Paul i gospon Bayley nisu moji igrači, ali moje mišljenje ne umanjuje njihov doprinos ovim istinskim ikonama haevy metala. Neka njih, ali Bruce je Bruce. Opet ponavljam, to je samo moje mišljenje metaloljupci moji i niste se dužni složiti s time.

Mnogi  današnji klinci (nažalost) ni ne znaju da su se ti frajeri, danas već djedice, skupili još davne 1975.g. Da, da i u to vrijeme je bilo struje i dobre mjuze. Čak štoviše puno bolje, bez obzira na žanr, nego što imamo danas. ALI – opet ponavljam, to je samo moje mišljenje i niste se dužni složiti s time. Kao što ni ja ne volim frkanje žarulja i rke krke pjesmuljke, ne morate ni vi voljeti Iron Maiden. Ali, poznavanje tog velikog banda za mene je stvar opće kulture.

Svi podaci o osnivanju i o grupi dostupni su vam na internetu, wikipedija realno olakšava dostupnost informacija, kao i njezin dr. google, ali da biste uistinu saznali tko su bili i tko jesu Iron Maiden najbolje je da uzmete jedan od albuma i preslušati pjesme s istog. I neka vas Eddie the Head ne preplaši dok vam se smiješi s covera albuma. On je samo prikaz onoga što je čovjek – ni kostur, ni zombi, samo Eddie zvan Glava. Što me automatski veže na sve teorije zavjere kako je Iron Maiden zloglasni sotonistički band. Ne nije i ne to nije istina. Dečki samo pjevaju malo žešće i to je to (da ne ulazim u sve dubioze i svoje teorije). Sotonjare i tako nemaju stila poput njih 😉 U Berlinu su čak na njihov plakat nakeljili transparent i žalili se kako se klinci iz obližnje škole gdje je plakat postavljen boje. Rekla bi im moja baba „bojite se živih“ i po meni ne bi pogriješila. No, tko sam ja da sudim, možda su se klinci i bojali, ali takvi ispadi su mi presmješni.

No, bolje da ja nastavim…

Jeste li se ikada pitali kako si bandovi nadjenu ime? Kako je npr nastalo Hladno pivo ili EKV? Niste? Šteta, jer mene takve činjenice uistinu fasciniraju, pa ću podijeliti s vama kako je nastalo ime ovog britanskog metal banda. Iron Maiden je u prijevodu srednjovjekovna sprava za mučenje (korištena najčešće u kućama Boga vi licemjeri), a dečki iz grupe su bili pod velikim dojmom filma Man in the Iron Mask, te tako osmislili ime.  Nikakve bakanalije, skrivene poruke, jednostavno su gledali film i doživjeli aha efekt.

Prvi album koji sam preslušala bio je The Number ot the Beast iz (ne tako) daleke 1982.g. Glavna pjesma mi je bila, naravno – Hallowed By Thy Name – ne, nije mi hit broj zvijeri vi hejteri, ja znam svoju adresu i njezin broj, već Hallowed By Thy Name. Preslušajte pjesmu, uistinu je dobra, a kraj pjesme pokušajte razumjeti. Za one lijene slušanja dobre mjuze kraj ide ovako „ When you know that your time is close at hand maybe then you’ll begin to understand. Life down there is just a strange illusion“ – ma, nemreš ostat ravnodušan ni da hoćeš, jedino ako si u glavi razna sobne temperature, samo onda ostaješ mrtav ladan na ovakve tekstove. Isti taj album mi je dofurao frend (u vrijeme kada si morao kupovati ploče, kazete i kasnije cd-e u originalu da bi mogao kvalitetno nešto preslušati) i samo rekao „Ovo mi je dao tata, vjeruj mi ovo je nešto najbolje što ćeš čuti“. I tako je bilo. Ljubav na prvi pogled. Maideni i ja. Ja i Maideni. Kada god i u kojoj god fazi života bila oni su uvijek bili u blizini. Vračala se ja s techno partya ili nekog drugog in eventa, Maideni su bili na repertoaru. To je konstanta koje se nisam nikada odrekla. To je jednostavno nešto što volim, jer imam osjećaj da sam veliki dio pjesama napisala sama.

Vidite vi da ja ne znam pisati škuro i općenito. Pogotovo ne o onome što volim. Pogotovo ne o bandu koji je okupirao moj život, ulogorio se i ne namjerava napustiti ga još jako dugo. Ali, ograničena sam vremenom i prostorom, pa moram tekst privesti kraju. Blesavo znam, nisam pisala činjenice kad je koji album izašao, kada je  tko prdnuo, ali sam mišljenja da svatko treba sam upoznati predstavljeno. Zato ako želiš saznati zašto je Bruce lik pročitaj njegovu nedavno (točnije pred 30 dana) objavljenu biografiju „What does this button do?“ , posjeti njihovu službenu stranicu na internetu ili jednostavno dođi na njihov koncert u Zagreb 24 srpnja 2018.g.

A, kakav bi to bio kraj bez meni omiljene pjesme? Čudnjikav ako se mene pita 🙂

Zato samo za vas od cijelog srca moga tekst pjesme koja me opisuje bolje od slike, uživajte.

“Wasted Years”

From the coast of gold, across the seven seas
I’m travellin’ on, far and wide
But now it seems, I’m just a stranger to myself
And all the things I sometimes do, it isn’t me but
someone else

I close my eyes, and think of home
Another city goes by in the night
Ain’t it funny how it is, you never miss it ’til it’s
gone away
And my heart is lying there and will be ’til my
dying day

So understand
Don’t waste your time always searching for
those wasted years
Face up… make your stand
And realise you’re living in the golden years

Too much time on my hands, I got you on my mind
Can’t ease this pain, so easily
When you can’t find the words to say it’s hard to
make it through another day
And it makes me wanna cry and throw my
hands up to the sky

Do nekog sljedećeg Pogleda ljubi vas vaša iVERICA.

Iva Matijaško Degač

Komentari

Iva Matijaško Degač

Rođena u gradu na četiri rijeke u kojemu živi i biva do dana današnjeg. Vječni anarhista, reformista, buntovnik - i to sve u ženskom rodu. Mačkarica i veliki prijatelj životinja, te pokojeg čovjeka. Voli prirodu, cvijeće i dobar stari r'n'r. Pisanjem se bavi od rane dobi, ali vrlo brzo lijepo izražavanje mijenja uličnim govorom,  jer po njoj "lijepe riječi su za djevice i malu djecu, a ja nisam niti jedno od toga dvoje odavna" - koliko ima istine u tome prepušta vama, jer malo tko uistinu ima pristupa njezinom biću, duši i pojavi. Škorpion po horoskopu koji dugo pamti, brzopotezna na jeziku i veliki ljubitelj ironije. Ona je Iva i ona je naša La Femme.

You May Also Like

Bol, Lisa Gardner,bibliomanija, Ana Čaić Blažević, APortal,majka, dijete