Razmišljala sam te noći:
da, nebo je bez kraja,
a zvijezde, svaka za se’
razdvaja ga i spaja.

Pogled mi je odlutao
zaronio u nebeske tajne,
zvijezde igraju svoje uloge
i zato su tako sjajne,
a onda me, odnikud,
zaklonila njegova sjena
i vidjevši lice milo i nježno,
ja zaljubih se, istog trena.

Zar sam pronašla svoju zvijezdu?
Oh, kako je to lijepo znati;
da će i moja ljubav sada
u zagrljaj sreće pasti.
Ne, ne želim se više probuditi
s njim da mi je vječno sniti,
a vrijeme, opet, nek’ učini svoje,
neka sutra bude, što mora biti.

Ja znam samo da ne razmišljam više
o tajnama beskrajnog neba,
imam ljubav, za mene stvorenu
i to je sve što mi treba.

(1997)

 

Božana Ćosić

Mi smo redakcija APortala a vi čitate članak s našom preporukom 🙂

Komentari