Jutro, šesti prosinac. Trčanje u dnevni boravak. Dječja radost i osmijeh roditelja zauvijek ostaju u sjećanju. Nije ni čudo što svi vole svetog Nikolu, jer ipak je on taj koji donosi darove i koji prosinac čini nekako čarobnijim.

Ali tko je u stvari Nikola? Odakle dolazi i zašto je ostao duboko ukorijenjen u našem životu? Naime, Nikola je rođen između 255. i 257. godine u mjestu Patara, a život provodi u Miri. Ti gradovi više ne postoje, a nalazili su se na području male Azije (današnja Turska). Živio je u jednom od najburnijih kršćanskih razdoblja, vremenu kada se ono širilo svim granicama Rimskog Carstva i u vrijeme kada su trajali progoni kršćana zbog nepristajanja kršćana da prinose žrtve poganskim bogovima i službenom kultu cara.

Odgajan u bogatoj obitelji koja mu je ostavila imetak, Nikolin život poslije školovanja i službe postaje očajan; postaje siromah i prognanik. U mladosti je odlučio postati svećenik, što je usmjerilo njegov život. Trebao je naslijediti strica koji je bio mirski biskup, ali on bježi u Palestinu. Vratio se kada je umro nasljednik njegova strica, i od tada pušta svoj korijen u gradu gdje je odrastao. Legenda koja kruži stoljećima je ta da je baš poput Isusa Krista smirio more, baš kao i ona kada je djetetu kojem je riblja kost zaglavila u grlu spasio život svojim blagoslovom. Već tada je u očima naroda bio duboko poštovan i za života su ga smatrali svecem. Umro je 6. prosinca 327. godine, a njegove relikvije se nalaze u Bariju gdje je premješten u vrijeme turskih osvajanja. Zadnje arheološke iskopine u Turskoj pokazuju da je pronađen njegov pravi grob gdje je nekada ležao, ali istraživanje još traje.

No, ono po čemu je Nikola upamćen u povijesti je događaj s tri kćeri. Naime, u njegovu susjedstvu živio nekoć bogati carski službenik koji je izgubio sve i nije mogao dati miraz kćerima za udaju. Nikola je doznao za to, i ubacio vrećicu punu zlatnika kroz prozor. Ujutro su pronašli zlatnike i čovjek je udao svoju prvu kćer. Istu stvar je Nikola napravio još dva puta, ali treći put ga je čovjek uhvatio. Zahvaljivao mu je toliko, i iako na Nikolino preklinjanje, razglasio je cijelom mjestu njegov čin. Otud možda i narodno poštovanje i vjerovanje u svetost Nikole, biskupa od Mire.

Nikola je zaštitnik brojnih; pomoraca, putnika, siromašnih, trgovaca, farmaceuta, Sicilije, u prvom redu djece. Iz njegove vrećice zlatnika i darivanja je nastao Djed Božićnjak, a brojni pomorci na njegov spomendan prisjećaju svih kolega kojima ‘na grobu umjesto svijeća svijetle ribe i drže stražu’. Na Istoku, pogotovo u srpskoj tradiciji, slava svetog Nikola (19. prosinca) najveća je slava i najveća čast koju ima domaćin. Nikola kao svetac ima veliko poštovanje u katoličkoj i pravoslavnoj crkvi, i jedan je od onih svetaca koji su priznati iz vremena kada je kršćanstvo bilo u najgorim mukama.

Nikola Vranjković

Mi smo redakcija APortala a vi čitate članak s našom preporukom 🙂

Komentari