Nikola…

Jutro, šesti prosinac. Trčanje u dnevni boravak. Dječja radost i osmijeh roditelja zauvijek ostaju u sjećanju. Nije ni čudo što svi vole svetog Nikolu, jer ipak je on taj koji donosi darove i koji prosinac čini nekako čarobnijim.

Ali tko je u stvari Nikola? Odakle dolazi i zašto je ostao duboko ukorijenjen u našem životu? Naime, Nikola je rođen između 255. i 257. godine u mjestu Patara, a život provodi u Miri. Ti gradovi više ne postoje, a nalazili su se na području male Azije (današnja Turska). Živio je u jednom od najburnijih kršćanskih razdoblja, vremenu kada se ono širilo svim granicama Rimskog Carstva i u vrijeme kada su trajali progoni kršćana zbog nepristajanja kršćana da prinose žrtve poganskim bogovima i službenom kultu cara.

Odgajan u bogatoj obitelji koja mu je ostavila imetak, Nikolin život poslije školovanja i službe postaje očajan; postaje siromah i prognanik. U mladosti je odlučio postati svećenik, što je usmjerilo njegov život. Trebao je naslijediti strica koji je bio mirski biskup, ali on bježi u Palestinu. Vratio se kada je umro nasljednik njegova strica, i od tada pušta svoj korijen u gradu gdje je odrastao. Legenda koja kruži stoljećima je ta da je baš poput Isusa Krista smirio more, baš kao i ona kada je djetetu kojem je riblja kost zaglavila u grlu spasio život svojim blagoslovom. Već tada je u očima naroda bio duboko poštovan i za života su ga smatrali svecem. Umro je 6. prosinca 327. godine, a njegove relikvije se nalaze u Bariju gdje je premješten u vrijeme turskih osvajanja. Zadnje arheološke iskopine u Turskoj pokazuju da je pronađen njegov pravi grob gdje je nekada ležao, ali istraživanje još traje.

No, ono po čemu je Nikola upamćen u povijesti je događaj s tri kćeri. Naime, u njegovu susjedstvu živio nekoć bogati carski službenik koji je izgubio sve i nije mogao dati miraz kćerima za udaju. Nikola je doznao za to, i ubacio vrećicu punu zlatnika kroz prozor. Ujutro su pronašli zlatnike i čovjek je udao svoju prvu kćer. Istu stvar je Nikola napravio još dva puta, ali treći put ga je čovjek uhvatio. Zahvaljivao mu je toliko, i iako na Nikolino preklinjanje, razglasio je cijelom mjestu njegov čin. Otud možda i narodno poštovanje i vjerovanje u svetost Nikole, biskupa od Mire.

Nikola je zaštitnik brojnih; pomoraca, putnika, siromašnih, trgovaca, farmaceuta, Sicilije, u prvom redu djece. Iz njegove vrećice zlatnika i darivanja je nastao Djed Božićnjak, a brojni pomorci na njegov spomendan prisjećaju svih kolega kojima ‘na grobu umjesto svijeća svijetle ribe i drže stražu’. Na Istoku, pogotovo u srpskoj tradiciji, slava svetog Nikola (19. prosinca) najveća je slava i najveća čast koju ima domaćin. Nikola kao svetac ima veliko poštovanje u katoličkoj i pravoslavnoj crkvi, i jedan je od onih svetaca koji su priznati iz vremena kada je kršćanstvo bilo u najgorim mukama.

Nikola Vranjković


Nikola Vranjković

Zovem se Nikola Vranjković. Najčešće se odazivam na Nidžo. Hercegovac sa zagrebačkom adresom. Nepopravljivi Balkanac. Više pjesnik nego književnik, ali oboje kombiniram jedno kroz drugo. Više volim trenirku nego odijelo, zadimljenu krčmu od modernog kafića. Student, radnik, sportaš i posve (ne)normalan čovjek.

Ovdje me čitate u rubrici Iz Njegovog Kuta. Kako je u mom kutu? Saznajte…

Comments

komentari