jelka, Božić, Nova godina, doček

Nova Godina. Još jedna? Čovječe kako to vrijeme prolazi. Čuj, ne da prolazi, ono leti! Ne znam da li je isto kod vas ali ja imam osjećaj da je ona prošla bila juče. A nije bila. Bila je prije tačno 365 dana.

Znate ja nikad nisam voljela zimu, totalno sam ljetno dijete, rođeno u sred one najveće vrućine tako da se smrznem kao žaba kad dođe hladno vrijeme. No volim, ne bolje da kažem obožavam praznike. Još kao mala znala sam odbrojavati dane do tog čarobnog decembra, jer nekako mi se činilo da je to to čim decembar krene. Svake godine isti ritual, svađanje sa mamom kad ćemo kititi jelku, svađanje sa bratom oko rasporeda kuglica, gledanje filma „Sam u kući“ 1, 2,3 i 4 i tako redom. Brojanje prvih pahulja pravljenje gospodina Snješka Bijelića i onih lijepih Božićnih keksića. No ova godina nije kao sve druge, ova godina je posebna. Ovo je naša prva Nova Godina.

Božićno drvce ili jelka ne znam kako je vi zovete, je za mene nešto posebno. Sa divljenjem ih posmatram u velikim šoping centrima i zavidim im jer ja ne mogu toliku strpati u svoj stan. No budi uvjereni da imam točno onoliku kolika je mogla stati. Jelka mora biti ogromna. Znači mora! Od poda do vrha i nikako drugačije. U kući mojih roditelja postoji jedna takva. Lično sam je birala i vodila sam pravi rat dok se nisam izborila za nju no bila je postavljena u našu dnevnu sobi i stajala je tako savršena sigurno mnogo duže nego što prosječne jelke stoje. Ta mala pobjeda je bila veliki uspjeh jer sam i njih u kući zarazila pa su je naprosto obožavali i sada nikako ne bi odabrali drugačiju jelku. E sad ono što je još važnije, ja sam nabavila svoju sopsvenu, savršenu veliku jelku! Prošle je godine ponosno stajala u hodniku stana u kojem smo živjeli ali ove godine će da dostigne svoj vrhunac! Ne, nisam je još uvijek okitila samo zato što nisam stigla otići u veliku kupovinu svega što se našlo na tajnom spisku u mojoj glavi za ukrašavanje mog doma. Nemojte misliti da sam luda, ja sam samo neko koga ta jelka mnogo usrećuje. Ova godina mi je posebno važna, jer ovo je prva nova godina mog sinčića. Ove će godine on po prvi put da ima svoju jelku i ja želim da bude savršena. Moj mali dom želim da poprimi duh praznika potpuno, želim da ga ispunim nekim detaljima, želim da sve bude savršeno. Uvijek mi je nešto falilo, svake godine. Ove godine imam sve. Ove godine ne smije da fali.

Dala sam se u ozbiljnu potragu po internetu za home-made ukrase. Zaosta su preskupi kada se kupuju a nije to nikakva mudrolija za napraviti a i veća je satisfakcija kada uživaš u sopstvenom djelu. Jesam li ja jedina takva ili nas ima više? Mislim jedina koja komplikuje jednostavno, jedina koja se toliko raduje praznicima? Da znate da cupkam u mjestu i trudim se da ne skakućem kao curica od radosti i da već mogu da namirišem miris kuhanog crnog vina sa cimetom. Ja stvarno volim kuhano crno vino sa cimetom.

No stvarno, svi vi, pustite to dijete u sebi van bar dok su praznici tu. Dozvolite sebi da se radujete tako nekim bezveznim stvarima, pustite da vam srce treperi poput ukrasnih lampica i slobodno se valjajte u snijegu i pravite Snješka. Jer znate ovo je pravo vrijeme za radost, ovo je pravo vrijeme da svima koje volite pokažete koliko vam je stalo. Da obnovite neka stara prijateljstva, da se pomirite sa nekim sa kim ste u svađi, da oprostite onima koji su vam nekada uraditi nešto nažao. Neka vam ove zime oko srca bude toplo. Srećni praznici.

PS, moja jelka je najljepša.

Vaša Aleksandra

Volim pisati i pišem od kad znam za sebe. Pisanje je lijek za dušu , a ovdje pričam kako je to biti žena, majka, supruga, domaćica, a opet imati snove i želje i sve te osobe spojiti u jednu.

Komentari