Pozitivni izvještaj…

Dobrodošli u subote uz Dašak pozitive! Svaku subotu čeka vas „pozitivni izvještaj“ – skup crtica koje su unatrag tjedan dana zapele za oko našoj Aniti koja će ih za vas uredno bilježiti i svake subote i objavljivati. I vi primjećujete pozitivne stvari? Nešto vam je uljepšalo dan? Imate sjajne vijesti koje želite podijeliti s nama i inspirirati druge? Javite se na: anita.ratkic-sosic@amazonke.com i svojim primjerom postanite dio „pozitivnog izvještaja“.

Evo što je sve pozitivno zabilježeno u ovotjednom „pozitivnom izvještaju“:

Prošli tjedan srela sam susjeda, vrlo simpatičnog barba Božu, susjeda koji je u svojim kasnim sedamdesetim godinama. Nisam ga već neko vrijeme srela, a jedan je od onih koji uvijek negdje šetaju, veselo pozdravljaju i dočekuju nas užurbane mlade koji, da nemamo kućne ljubimce, ne bismo valjda nikoga znali, a kako bismo i mogli na toj kratkoj relaciji auto-stan. I govori meni barba Božo da je sada dobro. Grlim ga i govorim mu: “Znala sam da ćete biti dobro.“ Ovo mu je prvi put da je izašao van otkad ima novu nogu. Barba Boži je operacijom uklonjena jedna noga i sada ima protezu. I stoje on i žena, naslonjeni jedno na drugo i govori mi barba Božo: „Kako sam sretan, odrezali su mi nogu ispod koljena i sad mogu lijepo nositi protezu.“ Supruga s osmijehom nastavlja: „Da, kakvu smo sreću imali.“

I gledam ih ja i mislim si kakvi to pozitivci moraju biti da u i bolesti vide sreću. O tome ja govorim i takve poruke ću vam pokušavati prenijeti.

Nisam puno puta bila kod barba Bože, ali zadnja dva puta kad sam bila kod njih, po nekim dosadnim poslovima vezanima za upravljanje zgradom, uhvatila sam ih u pokušaju liječenja noge. Dugo godina je barba Božo liječio bolesnu nogu, lijekovima i posebnim lampama pomoću kojih mu je žena radila terapije… Pokušao je spasiti nogu i sigurno je napravio sve što je mogao. Ali u trenutku kad više nije bilo pomoći i kad je izgubio nogu, umjesto da se povuče u kuću, on je sa zahvalnošću prihvatio činjenicu da će s protezom i dalje moći šetati i biti aktivan. Kakav čovjek, zar ne?

Osim oduševljenja što susjed, sada samo s jednom nogom i dalje uredno šeta susjedstvom, proteklog tjedna sam, uslijed zahuktale blagdanske groznice razmišljala o zaštiti potrošača i općenito o poštivanju propisa. Tata mi je pričao kako je nakon višednevne borbe uspio riješiti kaznu za parking koja mu je došla za pogreško parkiranje u Konzumu. Ukratko, znakovi za parkirna mjesta nisu bili propisno označeni i istražujući tu priču, s namjerom da „istjera pravdu“ u koju je vjerovao, došao je do vlasnika parkirališta i nadležnih ministarstava i institucija u Zagrebu koje su dale svoje mišljenje da je on u pravu, a Konzum, odnosno vlasnik parkirališta ne. Bit ove priče je da mnogo puta nemamo vremena niti živaca istjerati neke stvari do kraja, a znamo da smo u pravu! Slegnemo ramenima jer u tom danu imamo previše obaveza, a u drugome danu smo na to već zaboravili. A tako se stvari neće popraviti. Imate li vi neke kazne za parking koje niste zaslužili, a na koje se niste žalili ili ste jedni od onih koji istjeruju pravdu? Odlično je što je danas jako puno informacija dostupno i na internetu, tako da se vrlo brzo možemo upoznati sa svojim pravima. I opet kao i u svemu drugome, ako mi sami za sebe nećemo, teško da će netko drugi za nas.

Za vikend smo kupovali neke sitnice za kuću i 15 minuta nakon kupnje išla sam vratiti jedan artikl u trgovinu jer sam vidjela da mi po dimenzijama ipak ne odgovara. Bez riječi su  mi vratili novce. I razmišljala sam malo. Prije samo par godina bilo bi tu natezanja, vjerojatno ne bih mogla dobiti novce natrag nego bih morala kupiti neki drugi artikl u toj vrijednosti ili slično. Ali onda smo svi skupa zaključili da nam je dosta i da ćemo se početi pridržavati Zakona o zaštiti potrošača. Niti jedan zakon se neće sam primjenjivati, oni koji ga provode stvaraju praksu, a kroz tu praksu i potrebu da se donese neka izmjena ili bolje pravilo postupanja.

Tako da, budite hrabri u traženju svojih prava. Nikako nisam za traženje „dlake u jajima“ i iskreno, veći sam pobornik sadržaja nego forme, ali ako osjetite da je neko vaše pravo ugroženo, da plaćate neku kaznu, porez ili doprinos koji nije po propisima, zauzmite se za sebe. Zbog samih sebe, a i svih onih iza vas u čije ime stvarate novu, pravedniju praksu postupanja. Stižu blagdani – nemojte nasjesti trikovima da kupite ono što vam ne treba niti lažnim sniženjima, kupujte pametno ili kao moj kolega Alen s APortala, izradite sami poklon i poklonite nešto osobno, jedinstveno, za što vam ne treba puno novaca, već samo vremena i volje.

I za kraj ovotjednog pozitivnog izvještaja, predlažem vam da na Youtubeu pronađete i pogledate video „Florence and the machine“ u kojemu je mobitelom snimljen trenutak kad je Florence, potpuno uživljena u stihove svoje pjesme, izvela pjesmu „Dog days are over“ za jednu obožavateljicu koja je, boreći se protiv raka, ležala u bolnici. Nema razlike, kao da pjesmu izvodi pred žirijem koji će je ocjenjivati, Florence je dala svoju najbolju izvedbu, a obožavateljica, mršava djevojka u bolesničkom krevetu, pjevala je zajedno s njom i oduševljeno se gibala u ritmu pjesme koja je samo za nju otpjevana. Ovu snimku nije snimio profesionalni snimatelj, ulovljena je usput mobitelom. Poznata pjevačica koja pjeva s dušom, posve profesionalno pjeva za bolesnu obožavateljicu. Nijedna od njih tada nije znala da obožavateljica neće pobijediti svoju bolest, snimljen je tek trenutak u kojemu obje uživaju. Pa vi recite da u trenutku nije sve. Zaista je.

Osim ove predivne izvedbe, jako mi se dopala snimka gdje poznata pjevačica Pink traži mlade talentirane glazbenike na Youtube-u koji briljantno, u svom stilu, izvode njene pjesme. Odlično mi je bilo kako je za jednu izvođačicu rekla da pjesmu pjeva bolje od nje, čak se našalila na svoj račun i rekla „This is what this song is supposed to sound like.“

Mislim da je život uvijek bolji kad nismo robovi ega, ni svojega ni tuđega. Svatko ga ima, ali upravo način na koji se nosimo sa svojim egom govori o tome tko smo, bez obzira na to koliko uspješni, bogati ili poznati bili.

Život s nama i oko nas može biti ljepši zbog nas ili ne. Što biramo? Potrudite se i vi, bez obzira na sve, živjeti tako da drugima uz vas život bude ljepši. Jer inače… čemu sve?

Sve vas ljubi raspjevana Anita.

Anita Ratkić Šošić


Anita Ratkić Šošić

Anita Ratkić Šošić za Amazonke piše kolumnu Dašak pozitive namijenjenu svim ženama koje žive, misle i rade u petoj brzini, ali naravno i muškarcima koji se ih se ne boje. Osnivačica book cluba i projekta „Dašak pozitive“, velika pobornica zdravog pozitivnog razmišljanja i djelovanja, Anitin cilj je uspjeti biti svojom u svakodnevnici ispunjenoj brojnim obavezama. Otuda i naziv - Dašak pozitive, jer uvijek se može naći nešto lijepo na što se možemo osloniti, skupiti snagu i ići dalje. Dokle? Dokle si dozvolimo. A Aniti kažu da si često dozvoljava previše, na što ona odgovara da je tek počela.

Komentari

Bol, Lisa Gardner,bibliomanija, Ana Čaić Blažević, APortal,majka, dijete