sin, rodio nam se sin

Rodio nam se sin!

Danas postoje saznanja u toku trudnoće, koja će otkriti spol djeteta. Nekada je to bilo nepoznato kao prezervativ, pa se tek nakon bolnih akrobacija u krevetu, moglo vidjeti hoće li čedo voditi krave na ispašu u suknji ili pantolama.

Vazda su se više poštovala muška čeljad, jer će imovina jednog dana, svi ti dunumi zemljurine i domaća blaga ostati u familiji, KAD (ne, ako) se momak oženi i dovede sinju kukavicu, koja će sve to trebati da iznese na svojoj grbači, bez prigovora.

Žene su bile zamjena za volove i strojevi za serijsku proizvodnju djece. – Oho ho, porodila se bona… Haj’ sad u baštu, valjalo bi staviti krompir u trap. Horor!

A, kako su roditelji *zaštitnici* tad sklapali brakove, prodavali su djecu za šivaće mašine, krave Šarulje i nove motike. Šta bijaše sa pravom glasa? Nije postojao, jer je bilo ‘šuti dijete, šta ti znaš’?

I, danas je slična situacija, ali opet ne tako drastična. Šta je isto? I, dalje na ljestvici žensko – muško, postoji debeo disbalans. Očiti primjer se čuje svakodnevno u porodicama. Još uvijek jedan od naziva za kćer je ‘sine’. Pa, bolan, to niti je tepanje, niti nosi simpičantnu notu (bar meni). Ako je tolika zbunjenost ljudi, kad je riječ o rodu, pitam se, šta bi bilo da postoji više njih, a ne samo dva? Presvisli bi razmišljajući, ko je ko.

Kad se rodi muško dijete, nastaje opšte veselje… Kao da je nesrećnica, koja se grčila u bolovima i gubila (sirovu) svjesnost, upravo izbacila poveliki dijamant, čija je moć, da riješi određene životne probleme. To su enormni bolovi… Kao da istišćeš lubenicu kroz nosnice.. Plus nosidba stomaka i popratnih pojava trudnoće.

A, onda se tokom života, više vrednuje otac. Čak i u dokumentima, uvijek traže očevo ime. U mom slučaju, ako nije određeno traženo, i treba popuniti ime jednog roditelja, stavljam majčino ime. Ah, dvonožni i njihove budalaštine…

Uvijek su postojala dvojaka pravila življenja za oba spola. Jednom je dozvoljeno nešto, što drugom nije, i obrnuto. To je kategzohen nebuloza.

Jednaki smo, istina imamo neke razlike u fizičkom izgledu, ali generalno, bazično smo isto građeni. Muškarcima je dozvoljeno oprašivanje svakog cvijeta, jer je to status, i slijedi tapšanje po ramenu… Dok je za žene takvo ponašanje nedolično, i kao takva treba da se oslovi raznim degutantnim nadimcima. A, u stvari su isti… Ako neko zaslužuje krunu na glavi zbog šenlučenja po tuđim tjelesima, onda treba okruniti i drugi spol.

Prilikom odrastanja, muškadija se odgaja (uzgaja) za određene poslove, pokušava im se nametnuti istorijska i tradicionalna uloga(školuj se, vjenčaj, reprodukuj, umri), i doje ih, da su emotivna stanja za djevojke.

Onda se određena hladnoća diže na pijedestal, prenosi u svim odnosima, jer treba opravdati onaj tjelesni *nakit* tamo dole. Onaj koji osvijesti taj svoj dio, ima donekle zakrčen put, jer svoju sentimentalnost ne zna kanalisati.

Uvijek je jak patrijarhat njegovao misao, da muška čeljad ne smije da ovlaži organe vida. Nije to tvoja nafaka, tvoje je da uloviš srnu(i za ručak, i za krevet), da se udaraš pesnicama po torzu dok pokazuješ nadmoć, i da se ponašaš kao predhodnik ti – kromanjonac. Ne smije znati kuhati, obrisati dom, odgajati potomke, pričvrstiti puce. Djevojčad pak treba apsolvirati sve kućne poslove, znati ‘saviti’ pitu, saditi cvijeće… da jednom rukom miješa grah, drugom pridržava nedonošče dok joj je zakačeno za dojku, a usput još čisti boraniju i oblači drugo dijete za školu, dok joj stomak do zuba nagovješatava još jedan porod.

Pritom da nasmijana dočeka đuvegiju, napoji ga pasuljem, tjelesno zadovolji, a poslije nastavi rintati, dok ovaj kao kloc legne na kauč, izvali stomaKOVE, pa krene da proizvodi vjetrove, za koje bi trebalo napraviti posebnu vremensku prognozu.

Ma, neka struji vazduh, neka se čuje od Triglav planine do Vardar tekuće, to je baja proizveo… Lupajte dlanovima.

I, zašto se djevojke tako lako odriču svog prezimena? Živi se sa nečim veliki dio godina, upozna se neki dilber, i onda za to vrijeme, koje se provede sa njim prije tog stajanja na tu ludu kamenčugu (prije mu ga dojde, kao kamen oko vrata, dok se neko nalazi na dnu X vodene površine), a koje je ništavno u usporedbi sa vremenom, koje su provele dok su se potpisivale prezimenom datom po rođenju, a one ne razmišljajući uzmu njegovo

I, to samo zato što to tako treba.
Jašta da treba, kao hladna limunada na -24.
Zapita li se iko, koji bi postotak muškaraca to napravio?
Ne, zato što oni ne piju limunadu po takvoj maziji.

Tibetanski Mistik


Tibetanski Mistik

Tibetanski mistik je individualac, koji piše, svira u pokušaju, kuha, koji voli jezike, biciklizam, džoging, astrologiju (ezoteriju uopšteno), gubljenja po nepoznatim gradovima, kvalitetnu ćakulu, te dobre i neobične persone. Gnuša se idiota, nekulture, primitivizma, siromašnog vokabulara, mutavih ideologija bilo koje vrste, nesuosjećajnosti ka drugim pripadnicima ove planete.

Komentari

Bol, Lisa Gardner,bibliomanija, Ana Čaić Blažević, APortal,majka, dijete