S kim si – takav si, frajeru!

Zgodan muškarac u svojim ranim četrdesetim godinama, naslonjen na vanjski šank popularnog riječkog kafića. Petak je i kasni su poslijepodnevni sati. U zraku je odlična vibracija i svi već znaju da će se ovaj after job party pretvoriti u noćni izlazak, toliko dobar da će ga prepričavati cijeli vikend. I to će im nekako dati snage za cijeli tjedan i sve te dosadne obiteljske obaveze koje „moraju ishendlati“ do idućeg petka i novog trenutka slobode.

Ali pogledaj malo bolje tog muškarca na šanku… s kim je on u društvu? Kroz smijeh, prema njemu se okreću tri muškarca, svaki od njih u zagrljaju drži zgodnu ženu. Krasno društvo, pršti smijeh, ture pića, zagrljaji, poljupci, razbacivanje tijela na ritam muzike. Krajičkom oka primijetila sam ih jer su mi svi poznati, znam njih, njihove žene i njihovu djecu. On me opazi dok jurim po Korzu kupiti poklon za rođendan i mahne mi da dođem na piće, na što odmahujem glavom da ne mogu i pokazujem rukom na sat da nemam vremena. Smješka se, odvaja od društva u kojem se nalazi, dotrči do mene i zadihano mi govori: „To nisam ja, to su moji prijatelji.“ Slegnem ramenima demonstrirajući tako gestom da me se ne tiče što ta hrpa oženjenih muškaraca radi sa ženama koji nisu njihove, blago mu se nasmiješim jer sigurno je imao razloga za ovakav moralni ispad i produžim dalje.

Hodajući, razmišljala sam o toj rečenici: „To nisam ja, to su moji prijatelji.“ To je neka novost. Ja sam duboko uvjerena u onu: „S kim si, takav si“, stoga jako pazim s kim se družim i kome poklanjam svoje slobodno vrijeme. Na puno stvari u životu sam ponosna, a jedna od najljepših su stari i novi prijatelji, toliko kvalitetni ljudi, predivni, pozitivni da sam počašćena što i oni mene vole jednako kao i ja njih. Ne mogu zamisliti da bih izašla s curama s kojima mi ne bi bilo ludo zabavno, na način koji meni ne odgovara. Kakav bi to bio izlazak ako bih ja stajala sa strane i vikala: „To nisam ja…“.

Osim toga, čemu se ispričavati polupoznatoj mami iz škole ako nisi ništa loše napravio? Čemu kriviti prijatelje i pravdati se da ti nisi kao oni? Ako ti se ne sviđa biti s njima, biti takav, zašto si tamo? Što bi se reklo, nisi drvo, pomakni se.

Što se to događa s oženjenim muškarcima koji petkom navečer imaju potrebu svoje preteške obaveze zatrpati litrama alkohola i flertom koji će im pokazati da su i dalje poželjni? Da nisu samo ono što im se govori – budale koje za sobom ostavljaju prljave čarape, koje ne sklanjaju iza sebe tanjur, koje ne bacaju smeće. Nema gore ubojice odnosa nego gledati osobu koju (navodno) voliš očima punima razočaranja. I nema tih riječi koje će muškarca koji svaki dan prima taj pogled natjerati da se osjeća kao muškarac.

Žene su na svoj način razočarane. Možda ih većina ne pije i ne flertuje, ali šutnjom i odbijanjem intimnosti dižu zid kojim same sebe svrstavaju u kategoriju neženstvenosti, udaljavanja od same sebe, a s time i od svog partnera. I svaki spol na svoj način, novim razočaravajućim odabirima hrani svoj ego, umjesto da u sebi napoji izbor ljubavi, empatije i pogleda u samog sebe.

I kako dalje? Kako naći sredinu, imati zdrav odnos u kojemu se gledate očima punima, u najmanju ruku odobravanja, a bilo bi divno i velike ljubavi? Pa za početak, neka ljudi s kojima se družite budu odraz vas. Toliko malo vremena imamo za sebe, što vam nije žao poklanjati ga osobama s kojima nećete biti svoji? U takvim druženjima nakon kojih ćete imati potrebu opravdavati se ili se ne osjećati kao da ste si priuštili nešto za sebe?

Uopće nije bitno gdje ni kako. Može to biti i kafić. Može biti crkva, igralište, dvorana, koncert, šuma, radiona… Pisala sam o u prethodnim kolumnama o tome koliko je važno raditi ono što volite, ono što vas pokreće naprijed, ali jednako je važno i s kim to radite! Na kraju krajeva, nije za osudu što u izlascima ili hobijima punimo baterije za sve obaveze. Nekad je zaista teško. I potrebno je napuniti se energijom, jer iz praznog izvora nema se što dati. Kad bi barem više ljudi vodilo računa da ne idu prazni svijetom.

Nemojte si priuštiti izlazak nakon kojega ćete poznanicima morati govoriti: „Nije mi bilo lijepo, proveo sam se na način koji mi ne odgovara, ali takvi su ti moji prijatelji, sva sreća, ja nisam takav.“ Kao prvo, briga me kakav si, sebi si takav i svojoj ženi, ne meni. Kao drugo, kad mi se već obraćaš, povlačiš me za jezik da te pitam što onda radiš s njima? Sva sreća, brzo sam se sjetila da me ustvari nije briga pa je slijeganje ramenima bilo moj jedini odgovor.

Priuštite si izlazak koji će biti lud onoliko koliko ste vi ludi, glasan onoliko koliko ste vi glasni i koji će vas napuniti snagom i uspomenama kojih se sutradan nećete sramiti. I onda si takve izlaske priuštite kad god možete! Jer si kim si – takav si. Razmislite malo, rodili smo se u obitelji koju nismo sami izabrali (ili nam tako kažu), ali prijatelje sami biramo i oni su pravi odraz nas. Jeste li ponosni na svoje prijatelje? Ili se sramite kad vas netko poveže s njima?

Veliki poljubac svim mojim prijateljima. Toliko vas puno ima, a najljepše od svega je što su oni stari, vjerni i najdraži i dalje uz mene (ili ja uz njih), a svi novi koji mi ulaze u život (ili ja u njihov) me toliko oduševljavaju da nekad doslovno ne mogu povjerovati da takvi divni, kreativni i dobri ljudi u meni vide iste osobine. I slobodno me povežite sa svim tim divnim ljudima s kojima se družim. To jesam ja, to su moji prijatelji. 🙂

Sve vas ljubi prijateljica Anita.

Anita Ratkić Šošić

Komentari

Anita Ratkić Šošić

Anita Ratkić Šošić za Amazonke piše kolumnu Dašak pozitive namijenjenu svim ženama koje žive, misle i rade u petoj brzini, ali naravno i muškarcima koji se ih se ne boje. Osnivačica book cluba i projekta „Dašak pozitive“, velika pobornica zdravog pozitivnog razmišljanja i djelovanja, Anitin cilj je uspjeti biti svojom u svakodnevnici ispunjenoj brojnim obavezama. Otuda i naziv - Dašak pozitive, jer uvijek se može naći nešto lijepo na što se možemo osloniti, skupiti snagu i ići dalje. Dokle? Dokle si dozvolimo. A Aniti kažu da si često dozvoljava previše, na što ona odgovara da je tek počela.

You May Also Like

Bol, Lisa Gardner,bibliomanija, Ana Čaić Blažević, APortal,majka, dijete