negativo, honduras

Negativo, u Honduras…

Sjedim tako neki dan u uredu, ulazi gospođa koja me svojedobno bila nazvala strogom: „Prodajete li još uvijek onaj izlet?“, pita ona mene. U sebi, ja pitam sebe hoću li ponovno ispasti stroga ako joj savjetujem da je bolje da ne ide na izlet, ako doista ne voli putovati. U duhu dobrog turističkog djelatnika, nasmiješim joj se i kažem kako još uvijek prodajemo onaj izlet, no kako su ostala još samo dva slobodna mjesta i kako mora odlučiti sada jer joj ne mogu obećati da će mjesta biti tamo 2021., kada ona donese odluku hoće li ići na izlet. Naravno, to joj ne odgovara: „Joooj, kako ste strogi! Mislila sam pogledati kakvo će vrijeme biti! Samo da ne bude snijeg!“ I tako sam ostala zbunjena, zgrožena i – stroga!

Naravno, odgovorila sam joj kako ću samo za nju poslati mail Svemiru i naručiti lijepo vrijeme. A onda sam joj prodala izlet.

Ipak, ostavila me zapanjenom načinom razmišljanja i dovela do zaključka – vi baš volite negativu! Ovdje iznosim nekoliko teza koje to dokazuju! To što ih imam toliko, užasno je!

1. Dozvoljavamo da nam vremenska prognoza upravlja raspoloženjem

Gore navedena gospođa u ovoj priči nije sama. Koliko samo puta čujem ajme, opet ta dosadna kiša, bit ću sva mokra; zar baš mora padati snijeg, ne mogu voziti po snijegu; definitivno je prevruće, ne izlazi mi se nikuda; ova magla baš sve komplicira. Pa što! Zar su oborine ili (pretjerana) vrućina odgovorne za to kako se mi osjećamo?! Ili je ipak sve u glavi?! Gospođo, zar izlet ne može biti lijep sa snijegom, s ugođajem kakav nam s njim dolazi, s onim nekim čudnim, a ispunjujućim mirom?! A imam i jednu novost – po snijegu se može voziti! Kišne kapi mogu biti i romantične, mogu te dotaknuti, ako im dozvoliš, rekao bi Bob Marley. A pržiška na suncu – ako je ekipa dobra, stara moja, izlazi ti se itekako! Dakle, i pržiška je onakva kakvom je doživiš! A magla – može biti lijepa, mistična, i uvijek je zanimljivo otkrivati sljedeći kilometar! Ako tako posložiš u ludoj glavi i shvatiš da je sve do tebe,ne do vanjskih čimbenika! Ali – to sam samo ja!

2. Mislimo da će i on biti isti i onda ćemo OPET biti nesretne

Ako će on biti isti kao onaj prije koji je bio isti kao onaj prije, onda, draga, nije frka u njima, već u tome što ti stalno iznova odabireš isto govno! Eto, nema mnogo filozofije! Kada umjesto govna odabereš nešto bolje, bit ćeš sretna!

Ali, ako voliš sjediti na mjestu i ne mrdnuti guzicom dok gledaš kako te netko moralno ponižava, a sve zato što nisi dovoljno hrabra za promjene, ovih spomenutih iznad ima na svakom uglu, barem se ne moraš truditi!

3. OPET kasnimo na posao zbog tramvaja, a u redu u banci smo zapeli jer su tramvaj i banka u dosluhu i baš su nas odabrali ne voljeti

Striček, da si ustao petnaest minuta ranije, problem bi bio riješen. Teta, da si na lice stavila kilogram šminke manje, imala bi vremena na tramvaj krenuti ranije. I problem bi opet bio riješen.

Striček i teta, banka i tramvaj nisu se urotili protiv vas, s vama se opasno poigrava čudovište u vašoj glavi. Dok čekate u banci, upoznajte se međusobno, pričajte! Možda upoznate ljubav svog života! Ili započnete poslovnu suradnju koja će prevrnuti svijet naopačke!

Možete i slušati meditacijsku glazbu na mobitelu. Samo nemojte šiziti jer ionako – već čekate u redu. Zar nije ljepše kada se osjećate nekako lakše, nekako poletnije, čekajući u redu u banci?!

4. Šef me oneraspoložio svojom izjavom

Ako si načisto sam sa sobom u glavi, nema tog šefa, te izjave, te vremenske prognoze, ljubavne situacije, dugog čekanja i svega ostalog što ti može pokvariti raspoloženje i poremetiti sreću! Jer znaš da si, unutar sebe – sretan!

Pa pitam ja vas – zašto?! Zašto sebe uvjeravate da vam drugi kroje sreću i da ste neraspoloženi, sretni, nesretni, ovakvi ili onakvi, zbog vanjskih čimbenika?! Još važnije, zašto u tom uvjerenju uspijete i tako sami sebe činite nesretnima?!

Ako pitate mene, ja negativu šaljem – u Honduras…

Nives Rog


Nives Rog

N.R. za sebe kaže kako je često sapliću vlastite misli. Još se češće šali kako u njezinoj glavi stanuje mnogo ljudi, mnogo osobnosti. A onda se pita - šali li se doista?! Pisanje je, ipak, unutar raznolikosti njezine duše, nit koja čvrsto povezuje sve vidove njezine osobnosti. A kada ne želi biti smirena, glasna je i nasmijana, u društvu najdražih joj ljudi. Svi su oni dio nje i nepobitno zaslužni za sve što jest i sve što vjeruje da će biti. Zato, zahvaljuje Svemiru na šarenim krpicama od kojih je satkana. Jer, voli sebe baš takvu kakva jest! Lutalicu!

Komentari

Bol, Lisa Gardner,bibliomanija, Ana Čaić Blažević, APortal,majka, dijete