Često se govori o tome kako su žene koje naprave abortus zapravo ubojice. U njima je život i taj život pod svaku cijenu treba braniti. To dijete nije ništa krivo i ima pravo ugledati svijet. O ženama koje se odluče pobaciti, govori se ružno, kao o objektima. Nitko nikad ne pita koliko im je moralo biti teško donijeti takvu odluku i s njom živjeti.

Dijana je bila samo klinka. Klinka koja se kasno vraćala s faksa. Druga godina. Kemija. Težak faks, a ona jedinica i ponos svojih roditelja. Odlučila je svaki ispit dati u roku, pa makar krvarila. Tolika je bila njena zahvalnost prema roditeljima koji su se odrekli i onog čega nemaju da bi ona mogla studirati. Vraćala se i razmišljala o svojoj odluci. Odluci koja ju je promijenila. I koja će biti njena doživotna tajna. Razmišljala je o snovima koji su se ugasili i očima koje nikada neće vidjeti. I prisjećala se prošle godine…

Pred kraj prvog semestra upoznala je Nikolu. Simpa dečko, apsolvent, sjajnog indexa i bujne kose. Obožavala ga je tako zezati dok su pričali o budućnosti. I lako se zaljubila. On joj je pomagao oko ispita i činilo se kako uvijek zna reći pravu stvar u pravo vrijeme. Čak joj je pomogao i naći posao preko studentskog. Sve se činilo sjajno kako se bližio kraj prve godine.

Uspjela sam! – vrisnula je mami u slušalicu. Nakon oduševljenja s druge strane, već su planirale Dijanin dolazak kući, proslavu, odlazak baki u Istru na nekoliko dana. Spustila je slušalicu i otišla se naći s njim. Proveli su prekrasno popodne i dugo se sunčali kraj jezera, bezbrižni i zaljubljeni. S njim sve joj je bilo prvi put i sve je bilo prekrasno. Tako se barem činilo…

Obećali su si da će se vidjeti već za mjesec dana. Oboje će provesti nešto vremena sa svojima, a tada su s ušteđevinom od rada preko studentskog planirali otići u kamp kod njegovih rođaka. Dijana se vratila kući i kako su dani prolazili on se sve manje javljao. Dan prije zajedničkog odlaska na more, javio joj je da je bolestan. Nakon toga nije se javljao na mobitel danima.

Kad ga je napokon uspjela dobiti rekao joj je da će pričati kad se vide na faksu. Mjesec je protekao. Pretpostavljala je da je okupiran diplomskim. Da ima problema kod kuće, jer mu je otac strog i težak, kako je govorio. Međutim počeo je semestar, a Dijana ga nije sretala na faksu. Na poruke i pozive javljao se sve rjeđe, a zatim je do nje došla vijest da se Nikola preko ljeta oženio.

Srušio joj se svijet. Nije mogla jesti, ni spavati i budila se s užasnim mučninama. Stalno je bila umorna, a kad joj je doktorica nakon vađenja krvi rekla daj je u drugom stanju poželjela se baciti s mosta. Kako i zašto se to događa baš njoj? Povjerila se najboljoj prijateljici. Nije imala novca, nije imala stalan posao, nije imala njega. Bila je sama. Roditeljima se plašila reći istinu i izbjegavala je majčine pozive.

Slomljena, posudila je novac od prijatelja i odlučila se za abortus. U čekaonici je dugo sjedila i plakala, a kad je došao red na nju, željela je da i ona umre s tim djetetom. 

Je li pogriješila? Tko će znati. Sve što se dogodilo nije bilo samo njena krivnja, ali je postalo samo njena odgovornost. Nije mogla ni znala nositi se s njom. Odabrala je sebe. Završila fakultet, pronašla posao, zaljubila se.  Tko je može kriviti? Tko je može osuđivati?

Nije bila spremna sama odgajati dijete. Odabrala je mnogi će reći lakši put. Ali koliko joj je bio lakši, zna samo njena duša.

O poganoj duši čovjeka koji ju je zaveo, prevario i ostavio ionako se nikada ne priča. Barem ne u ovakvim situacijama, zar ne?

Marija Klasiček

Komentari

Prije je ovdje pisalo što sve radim, gdje sam sve uspješna, ali uspjeh je relativan pojam zar ne? Pišem jer volim pisati, jer je to svijet u kojem sama krojim pravila, jer mi je to ponekad bijeg a ponekad odušak. Moja terapija. Ako ti se sviđa, drago mi je. Ako ne i to je okej. Nismo svi za iste stvari :)