Iva Matijaško Degač: “Kraljica miševa”…

Mjesec prosinac stoljećima odiše nadom, ugodno miriše na djetinjstvo i mamine kolače, te nas tradicionalnim dodatcima podsjeća da je vrijeme blagdana. Tako svake godine gledamo Sam u kući i njegove nebrojene nastavke. Božićnu priču, Grincha koji krade Božić i mnoge druge što animirane, što humoristične izvedbe na istu temu – radujte se narodi.

Među tim tradicionalnim dodatcima smjestio se i Orašar. (Za sve koji ne znaju neka pitaju dr.Googla za svoju dijagnozu)

Priča ekranizirana na toliko načina, da im ne znam ni ime ni broj, odlučno i suvereno vlada mjesecom prosincem, a kao najbolji dokaz imamo i rasprodani HNK s istoimenom baletnom izvedbom. Orašar je postao vremenski portal koji nas uvodi u svijet mašte, djetinjstva i čarolije s poukom koja je sve vremenska – budite dobri.

Vjerujem da svi već znate samu srž ove priče, te vam je ne moram prepričavati, ali koliko vas sebe vidi u njoj? Jeste li se ikada zapitali jeste li bahati? Pakosni? Previše samosvjesni? I jeste li spremni na kaznu koja slijedi za to? Jeste li Orašar ili Kralj Miševa? Sigurno jeste, jer to vas čini čovjekom. Ljudi griješe, ali shvate svoje greške i svjesni su svih svojih krivih postupaka. Samo njih nekolicina odbija prihvatiti istinu sebe i suočiti se s njom, dok se hvataju u koštac sami sa sobom.

 Nitko nije savršen, ali nitko se nije ni rodio zao. Zlim ljudima postajemo vlastitim izborom. Izborom koji je sve samo ne dobar, ma koliko god  vjerovali u ispravnost vlastitih odluka.

Bila bih uistinu prozirna kada bih na foru „usta moja hvalite me“ krenula pisati kako sam ja jedna istinski jako dobra osoba, spremna na praštanje uvijek ispruženih ruku pomirenja. Mislim, realno dobra sam onima kojima želim biti dobra, za druge sam vjerujem Kraljica Miševa. Maleni nametnik, glodavac, parazit koji te je u stanju izglodati do zadnje kosti. I nije to baš toliko udaljeno od istine, sve sam ja to u stanju, ali samo i jedino onda ako za to imam razloga. Ako si mi se „popišao u šlapu“, ako si učinio nekome meni dragom nešto nažao. Onda, priznajem, nisam dobar čovjek, barem ne prema takvima.

I iskreno, za mene su samo budale prema zlim spodobama u stanju biti dobre. Moj razum nije funkcionirao po tom fazonu, a nisam ni ja. Barem nisam do nedavno. I to sve zbog crno bijelog pristupa svima/svemu kojime gledam na sve/svakoga.

Pod zadnje mi se potkrala i siva zona. Zona u kojoj čak postoji i nešto poput „druge šanse“. Ja, kao takva, za sebe drugu šansu nisam tražila u ničemu, kod nikoga, jer realno nisam nikada padala na fore „loše mi je pao grah toga dana“. Nisam nikada vjerovala da se ljudima omakne zajedljivost, pakost i napast. Naravno, sve dok se to nije dogodilo meni. Postala sam takva prema svima, a najviše prema onima do kojih mi je stalo. Napasnica zajedljiva otrovna jezika.

Vještim izgovorima sam tješila samu sebe „nisu zaslužili moje srce, jer kada je meni trebalo, kada je meni bilo teško nikoga nije bilo“.

Bol je uistinu najbolje gnojivo za uzgoj zla, a sada to vidim i primjećujem kod drugih. Nisu svi zli ljudi zli, a nisu ni sve boli uzrok zla, no uvijek se zapitam kada se susretnem s čovjekom zajedljiva pogleda, otrovna jezika i gordog držanja „tko te je ranio, da se ovako braniš?“

Kraj mojeg kraljevanja u Kraljevstvu Miševa došao je izjavom (koga drugoga nego) moje mame „možda bi trebala porazgovarati s nekime tko je stručan, tko zna više, tko ti može pomoći.“. Prva reakcija je bila toliko meni slična, ljutito sam rekla svom čovjeku da me mama poslala psihijatru i da što svima je? Da bi mi moj čovjek odgovorio „možda bi i trebala, jer ovo više nije normalno što radiš sebi, a i nama“. I tu stane svijet.

Zbog svoje boli, uništavala sam sve što je lijepo, sve što volim i odgurivala sve koje volim. Kraljica miševa, carica boli, vještica pakosna – sve to sam bila ja. Nisam imala više od susreta dva s nekime tko je stručan, ali koga ja poznajem i tko poznaje mene. Shvatila sam (mislim trudim se shvatiti) kako ne mogu utjecati na gubitak voljene osobe, ali mogu utjecati na sebe. I danas se povremeno pojavi ta  Mišja neman i zaurla probijajući zvučni zid u Zanzibaru, ali brzo pobjegne natrag u svoju rupu skrivajući se da je prava Ive ne nađe i ne zakrene joj vrat.

Tek tada kada sam postala svjesna sebe i svojih postupaka, dozvolila sam si drugu šansu. Ali, ne prema drugima kao što se to trudim sada, već prema sebi samoj. Po prvi puta sam sama sebi dala drugu šansu.

Šansu za povratkom kući, u zonu u kojoj sam sigurna, u ruke koje me grle takvu ranjenu i cjelovima liječe rane na duši. Šansu da se vratim u tračnice iz kojih sam se lansirala na grbavi teren. Šansu da tron Mišjeg Kraljevstva zamijenim odijelom Orašara pokajnika, te krenem na daleki povratak do sebe i onoga što ja uistinu jesam. Ni dobra, ni zla, samo čovjek, samo žena. Svjesna sebe i svojih mana. Ona koja se trudi biti dobrim čovjekom i u drugima ponovno pokušava vidjeti dobro, a ne samo pošast.

Previše je miševa oko nas koji bi htjeli postati kraljevi i kraljice, a premalo Orašara. Je li to zbog istog onog tempa o kojemu stalno pišem, siromaštva, tuge goleme na ovim prostorima,  iskreno najiskrenije ne znam, samo se nadam da ćemo pronaći lijeka i za takve. Kao što sam ja pronašla za sebe.

P.S. Hvala što ste primijetili da već dugo nisam opsovala =D Jbg, i ćorava koka s vremena na vrijeme nabode na zrno, pa tako i ja postala fina (ali psssst ne dajte se zavarati).

Ljubi vas sve Iva

Komentari

Iva Matijaško Degač

Rođena u gradu na četiri rijeke u kojemu živi i biva do dana današnjeg. Vječni anarhista, reformista, buntovnik - i to sve u ženskom rodu. Mačkarica i veliki prijatelj životinja, te pokojeg čovjeka. Voli prirodu, cvijeće i dobar stari r'n'r. Pisanjem se bavi od rane dobi, ali vrlo brzo lijepo izražavanje mijenja uličnim govorom,  jer po njoj "lijepe riječi su za djevice i malu djecu, a ja nisam niti jedno od toga dvoje odavna" - koliko ima istine u tome prepušta vama, jer malo tko uistinu ima pristupa njezinom biću, duši i pojavi. Škorpion po horoskopu koji dugo pamti, brzopotezna na jeziku i veliki ljubitelj ironije. Ona je Iva i ona je naša La Femme.

You May Also Like

Bol, Lisa Gardner,bibliomanija, Ana Čaić Blažević, APortal,majka, dijete