nama, notama

O njene stupove svaka emocija se zapliće. Znaš li da se uz nju žive najveće tuge i radosti? Preko njenih nota piše se ljubav. Onako nevina, intimna, skrojena u nepreglednom vrtlogu doživljaja koji su rasprsnuti između tebe i tvoja četiri zida, o koje se odbija i nanovo prodire u dubine. Poput bumeranga čiji te udarac boli jače od bilo koje druge povrede.

Njoj u čast teku gorke suze i odzvanjaju salve zaraznog smijeha. I najveća bujica dobro probranih riječi sklanja se pred njenim zastavama.

Podižu se napola prazna čaše koje se u vrelim noćima života pune do vrha. Čaše koje se pod njenom komandom nježno njišu dok se iz njih izlijeva vino slatkastog okusa. Usne slave svaki gutljaj i šire se u najljepši osmijeh dok te ona pijanog od ljepote i zanosa nosi na svojim valovima. I staklo bi zatreperilo pod njenim fatalnim vibracijama. Kako onda da se duša obrani?

Uz nju se ispraćaju noći, dočekuju jutra, ona je jedini stimulans kojeg svi bezrezervno trošimo i pomamno konzumiramo. I nikad je se nećemo zasititi. Bezvremenska, uvijek kristalno jasna, ali sposobna da u tebi izazove najveće konfuzije i uskovitla pritajene pomutnje.

Ona ti je jedina poželjna družica onda kada želiš biti ˝sam˝.

Čak i tišina, koju na trenutke naizgled toliko priželjkuješ, ostavlja za sobom mučne praznine koje samo njen pritajeni zvuk može nježno i bezbolno popuniti.

Jedina je stvar s kojom ćeš rado ponovo saživjeti. Jer svaka nota iz prošlosti izaziva trnce i podiže buru u tvojoj sadašnjosti. Uspomene su se oduvijek upisivale u knjigu života neraskidivo povezane s tebi vrijednim notama koje su ih obilježile.

Glazba i mirisi. Ti neodoljivi vladari dobro skrivenih sjećanja koji te u trenutku ispune nemirom. Jedini majstori koji makar i na trenutak uspiju vratiti vrijeme i pustiti s lanca sve ono u nama duboko zakopano, a s njima vječno povezano.

Znaš li da si i ti si virtuoz jer si ju uspio preinačiti i ukalupiti u vlastite prilike, iskustva, osjećaje i raspoloženja?

Dok na bijelom papiru života nastojimo pomno ispisati stranice, pažljivo otisnuti slovo po slovo, skanjujući se kad nam se omakne i najmanja greška, najviše se pamte ona poglavlja koja su obilježili njeni zvuci.

I nemojte se čuditi kada vidite nesretnog čovjeka kako sjetno u bradu pjevuši. On je još jedan maestro koji dirigira orkestrom svog života u nadi da će uskladiti emocije koje upravljaju njegovim instrumentima.

Uistinu, u glazbi je bit života.

Ana Skelin

Mi smo redakcija APortala a vi čitate članak s našom preporukom 🙂

Komentari