Božić ove godine dolazi u pogrešno vrijeme

Božić ove godine dolazi u pogrešno vrijeme. OK, znam. Božić svake godine dolazi u isto vrijeme, ali sam mislio da za mene dolazi u pogrešno vrijeme. Zašto to kažem? Jednostavno, sinoć sam bio u teretani, a teretana ima vagu koja me je dozivala sve vrijeme svojim tanušnim glasićem: „Mirnese, Mirnese. Stani i izvagaj se.“ Zašto me je vaga dozivala tanušnim glasićem, sigurno se pitate? Jer u mojoj glavi zvuči tako. Da priča dubokim muškim baritonom ne bi me privlačilo. Znam, znam, pomalo šovinistički od mene što vaga progovara ženskim glasom i glumi demona, ali šta sad. PMS, vjerovatno. Logično, zar ne?

Elem, odupirem se ja tom sirenskom zovu vage, ali džaba. Ne pomaže ni što mi se stomačić onako fakinski ruga svaki put kad ga pogledam i izaziva me da stanem na prokletu vagu jer zna šta će pokazati. Riječi: „Nastavit će se…“ Malo sam se zapustio. Ne idem redovno u teretanu. Mraz i tako to. Više sam za neku varijantu zimskog sna jer se nekako osjećam kao medo pred hibernaciju. Samo se tovim u posljednje vrijeme. Žderem neke slatkiše i trpam u sebe tijesto, a to mom usporenom metabolizmu dođe kao raj. Ja, koji kad prođem pored pekare, pogledam u izlog i već sam dobio novi šlauf na stomaku. Dovoljno je da samo udahnem miris svježeg peciva i eto mi kile.

I tako. Znoj curi niz moje lice, majica je već natopljena. Okrugli stomačić mi govori: „Hajde, ne budi čkapi. Idi i izvagaj se, medo mali.“ Gledam u onaj ćošak s vagom i odem. Šta da kažem osim da sam slab karakter.

Stanem. Pogled uprt u zid ispred mene. Skupljam hrabrost da ga spustim i pogledam u displej ispod sebe. Spuštam ga. Iza obline mog stomačića se nazire cifra. 107. “Međede, međede”, podruguje se stomak. Vaga se smije. Stomak se smije. Ja se smijem. Šutam vagu. Dižem je s poda. Bijesno je bacam kroz prozor. Udaram se u stomak. Eto ti na, bijedniče šugavi, ali ništa. Vraćam se u realnost. I dalje stojim na vagi s koje me gleda ona cifra. 107.

Mjesec dana nerednovnog odlaska i eto mi 3 kilograma. OK, nećemo se lagati. Tovio sam se u međuvremenu. Silazim i kontam u sebi: „Zašto baš sad? Pa Božić je sljedeće sedmice. Idem kod Josipa i Kate. Bit će onih lijepih kolača koje ne mogu prestati jesti. Onih slasnih pilećih zalogajčića.“

Dok ja tako stojim i razmišljam, vidim kako se kile gomilaju na displeju vage. Mamicu im pokvarenu. Zašto baš sad da se ugojim? Zašto je Božić baš sad morao doći? Ma da, Mirnese, međedu jedan. Okrivi Božić za svoje kile. Okrivi Katu i njeno kuhanje. Jer si lijen.

Ali znate šta? Zaboli me za dodatne kile. Obožavam tu atmosferu Božića kad odem kod prijatelja pa se okupimo u njihovom stanu. Onaj zarazni smijeh, naše šale koje samo taj opičeni krug ljudi razumije.  Jesam li rekao da obožavam Katinu kuhinju, one slasne kolačiće i piletinu? Jebiga, stavite mi baklavu i one fine slasne kolačiće na ponudu i izabrat ću kolačiće.

Okupimo se tako i za Bajrame, Nove godine, rođendane. Nebitno. Nekad odemo na pivo. Doduše rijetko, ali odemo. Trebali bi češće, priznajem. Družiti se, mislim. Ne piti pivo i jeste Katine kolačiće. Nastavimo li piti pivo i jesti kolačiće, kotrljat ćemo se. Barem ću se ja kotrljati ulicom kao ona ogromna dojka iz filma Woodyja Allena. Samo što će umjesto bradavice biti moja velika ćelava glava. Logično, zar ne?

Gdje sam stao? A, da. Druženje. Već vidim kako ću opet biti glavna meta večeri. Kaš’ se ženiti i ta seljačka priča, ali znate šta? Prijatelji su to. Oni misle samo najbolje. A ja? Mislim da ću se isključiti. Stavit ću pred sebe tanjir pun piletine i onih kolačića i nafilovati se kao božićna ćurka. Zaboli me i za kile i za sve. Hoću da žderem. A oni neka pričaju šta pričaju. Uključit ću se kad počnemo zezati nekog drugog. Jesam li već spomenuo da sam slab karakter? Jesam? E pa ništa onda.

I zato nema veze što je Božić ove godine došao u pogrešno vrijeme. Što će mi Djed Božićnjak donijeti koju kilu viška i možda povišen holesterol. Šta da se radi? Imam još nekoliko dana fore do Božića pa taman da se zadam u teretani. Valja napraviti mjesta za one kolačiće i piletinu.

Svim prijateljima katoličke vjeroispovjesti želim sretan Božić uz najljepše želje. I vama drage čitateljke i čitatelji.

Komentari

Mirnes Alispahić

Stekao naviku pisanja u sitne noćne sate koju imam do dana današnjeg što me košta, ali ljubav je ljubav. Na portalu možete pronaći svega pomalo od mog pisanja, mada se najbolje snalazim u vodama fantastike i filmskim osvrtima. Hvala na čitanju i do sljedećeg čitanja budite mi pozdravljeni gdje god da ste.

You May Also Like

Bol, Lisa Gardner,bibliomanija, Ana Čaić Blažević, APortal,majka, dijete