Nela Baričević: Pismo majci…

Mama, voljela bih da ti kažem da te danas shvaćam.

Nakon prvotnog vala sreće kada si saznala da vam stižem, obuzela te strepnja. Tek koji sat nakon što si spoznala da u tebi, pored tvoga, kuca još jedno srce sustigle su te čari majčinskih briga. Brinula si razvijam li se pravilno, dobivam li na težini, unosiš li dovoljno hranjivih tvari, živciraš li se previše i utječe li to na mene. Molila si što stare znance, što prolazne strance da ne puše u tvojoj blizini jer, kako si govorila, u sebi kriješ svoj biser – a krila si, mama, mene. Jutarnje su te gužve posebno ljutile. Šutke bi tek stavljala torbu pred sebe, a sve to, ponovno, da zaštitiš mene. Shvaćam, danas shvaćam mama.

Svu si snagu sakupila i prepustila se boli u trenutku, mama, kada sam ja ugledala svjetlo dana. A da je to tek kap u moru nadolazećih strahova nisi tada niti pomislila. Najveća ti je briga bila da li plačem, a najveće veselje kada su ti u naručje doveli, mama, mene. Shvaćam, danas shvaćam mama.

Od moga si rođenja, mama, potajice suze lila što od brige, što od stresa. Ovo i ne čudi kada se samo osvrnem na to što si sve sa mnom morala proći… Grčeve, zubiće i cijepljenja. Prve korake. Prva padanja. Dešifriranja nespretno skrojenih riječi i obaranja s nogu od oduševljenja na prve, u cijelosti, apstraktne crteže. Shvaćam, danas shvaćam mama.

Razdvajanja su nam posebno teško padala. Znam da ćeš sada reći da je to bilo više do mene, ali ja se sjećam da je i tebe boljelo vraški. Kada sam ostajala zalijepljena za staklo vrtićkih vrata, znala sam da je svakim mojim jecajem tvoj korak prema izlazu bivao tonu teži. Vidjela sam to, mama, po tvome sporom hodu. I znala sam, istini za volju, da si se odmah iza prvog ugla zadržala. Čekala si da me teta utješi kako bi mirne duše otišla na posao. Shvaćam, danas shvaćam mama.

S posebnom se iskrom u očima sada prisjećam kako si mi, s osmijehom na licu, pomagala svladavati prve tekstove na engleskom, iako je i tebi, mama, taj jezik zadavao priličnu muku. Smiješila si se i kada si me pratila prvoga dana u školu, usput noseći za mene moju torbu. A, i ona fotografija iz hodnika našega nebodera snimljena tog objema značajnog dana, znaj, zauvijek će mi ostati urezana u sjećanju. Shvaćam, danas shvaćam mama.

Još bih ti rekla mama, ako ćemo sasvim iskreno, vidjelo ti se u očima da si zajedno sa mnom disala na upisu u srednju. Iako sam tada već odmaknula od tvojih skuta te iako je moj jezik znao biti oštriji od pameti bilo ti je stalo, znam, do središta tvoga srca i natrag da uspijem u svome naumu. Danas shvaćam, mama, da uspjele smo zajedno. Jasno, ni tebi nije bilo stalo do periodnog sustava elemenata, rotacijskih tijela i bubanja nastavaka latinske gramatike pa ipak… pravila si se da je to tada najvažnija stvar na svijetu. Shvaćam, danas shvaćam mama.

Paralelno svladavanju školskih obveza niti dana nisi propuštala poticati moju dušu da raste i moje srce da voli. Niti dana nisi dala naslutiti da si se umorila i da planiraš od mene odustati. Nisi, mama, nisi posustajala niti kada sam počela, tobože, zaboravljati odgovarati na tvoje pozive tijekom izlazaka, ili pak mahnuti ti pred kretanje busa za polaska na maturalac. Ostala si suznih očiju stajati tamo među mnoštvom drugih mama. Nisi, mama, nisi posustajala niti kada sam preskakala pojesti ono što bi s ljubavlju skuhala i potom se požurila zatvoriti vrata svoje sobe. Ja, koja sam te nekoć držala za centar svoga svijeta, tih sam te godina šamarala pogledima i bahatim odgovorima. Shvaćam, danas shvaćam mama.

Nisam, mama… nisam slutila da ću kroz koju godinu shvatiti kako je to samostalno putem života koračati. Nisam, mama… nisam slutila koliko ću te opet trebati i da vjernijeg saveznika za života svoga neću upoznati. Shvaćam, danas shvaćam mama.

~ Volim te, volim mama,
istim onim srcem kojemu si omogućila da
pod tvojim po prvi puta zakuca. ~

Nela Baričević

Komentari

Nela Baričević

Vjerujem da ste to već masu puta čuli, no ja Nela, uglavnom udobno skrivena iza svojih inicijala, zbilja pišem od kada znam za olovku u svojoj ruci. Uostalom, zbog ljubavi spram pisane riječi diplomirah novinarstvo. Paralelno pisanju dužih djela, uživam pišući kraće priče kako za kolumnu koju upravo čitate, tako i za različite natječaje. Jedan me od njih odvodi u Otzenhausen gdje širim svoj krug zaljubljenika u književnost. U stvaranju su mi, osim olovke, temeljno oruđe osjećaji i sjećanja. Kažete od njih se ne živi? Slažem se. Ne živi se od njih, već zbog njih... Ne vjerujete li, zavirite u moja ispisana lutanja na FB stranici koju vodim, a naći ćete ju upišete li: "potpisuje N.B."

You May Also Like

Bol, Lisa Gardner,bibliomanija, Ana Čaić Blažević, APortal,majka, dijete