Što te sprečava da budeš ono što želiš biti?

Promjene su teške. Neke više, a neke manje, ovisno o tome što se skriva iza onoga što smatramo problematičnim, ovisno o tome koliko srama i straha izaziva bockanje tog osjetljivog područja.

Budimo iskreni, neke stvari možemo promijeniti toliko brzo koliko je potrebno da nas druga osoba zamoli ili čim nam sine da to nešto možemo učiniti na drugi i bolji način, a s drugim stvarima se mučimo mjesecima, godinama ili desetljećima, a možda ih nikada ne uspijemo niti riješiti.

Ono što pokušavamo promijeniti na sebi nekakve su vidljive stvari poput ponašanja ili nešto nevidljivo, ali opet toliko živo i stvarno kao što su naše misli i osjećaji. Možda previše pijemo, previše trošimo, opet smo zapeli u vezi u kojoj nas on ne doživljava, ne možemo se kontrolirati pa urlamo i gubimo živce ili nikako da damo otkaz i pokrenemo svoj posao.

Sve te stvari koje nas grizu, izjedaju, muče, ne daju nam spavati, zbog kojih plačemo, zbog kojih se ljutimo na sebe i zbog kojih se posramljujemo samo su površinski odraz konflikta koji se krije dublje u nama.

Zato konkretni odgovori na pitanje „Kako se promijeniti?“ ne donose željenu promjenu. Svi mi hipotetski znamo reći „Ne.“, a sigurno smo ga izgovorili i više puta tijekom života, pa svejedno prečesto kažemo „Da.“kada zapravo želimo reći „Ne.“. Ako previše pijemo, znamo da će nam se u nekom trenutku raspasti jetra, pa i dalje pijemo. Ako smo odlučili smršaviti, možemo vrlo lako saznati sve o potrebnim prilagodbama u prehrani i savjetima kako vježbati, pa opet, usprkos plaćenoj članarini ostanemo kod kuće umjesto da odemo u teretanu.

Izjeda nas zavist prema uspješnijoj ili ljepšoj prijateljici toliko da smo počeli izbjegavati prijateljicu i to nam počinje narušavati odnos, ali ne znamo kako prestati. Znamo da postoje odnosi u kojima su partneri uistinu i partneri, a opet ulazimo u ulogu spasitelja u novoj vezi. Ili žrtve.

Ponavljamo greške, stojimo na mjestu ili se sve dublje ukopavamo, a da znamo da postoje i drugi načini.

Savjeti koje dobivamo su „Ma samo to učini.“, „Samo prestani.“, „Samo počni učiti.“, „Znaš da je zavist jedan od smrtnih grijeha? Nemoj biti ‘takva’.“, „Prestani piti.“, „Prestani ići u shopping.“, „Samo se zaposli.“

Svi ti manje ili više dobronamjerni i vrlo jednostavni odgovori samo produbljuju osjećaj kako s nama nešto ne valja jer mi to iz nekog razloga ipak ne činimo. Samo povećavaju osjećaj da nad sobom nemamo kontrolu, da smo lijeni, povećavaju frustraciju, nezadovoljstvo, ljutnju i sram.

Da je rješenje tog našeg problema, toga nečega što želimo promijeniti „samo to nešto“, zar to ne bismo do sada i učinili?

Vjerujem kako je od pitanja „Kako se promijeniti?“ bolje pitanje „Što te sprečava da budeš ono što želiš biti i ostvariš ono što želiš ostvariti?“

Pretpostavljam da ti se to pitanje sviđa jednako jako kao i meni, a meni se uopće ne sviđa, ali baš zato mislim da je bolje.

Bolje je zato što je teže. Bolje je jer zahtijeva pogled u sebe. Bolje je jer zahtijeva kontakt sa sobom, suočavanje sa sobom. Bolje je jer vraća kontrolu u naše ruke. Bolje je jer nam daje mogućnost da za sebe pronađemo jedinstveno rješenje koje će možda vrijediti samo za nas i jer se ne oslanjamo na ono što drugi misle da je ispravno.

Pitanje „Što te sprečava?“ potiče nas da rastemo jer na to pitanje niti ne možemo iskreno odgovoriti sve dok nismo spremni poljuljati uvjerenja, razmisliti o tome koliko su nama i drugima ta uvjerenja i ponašanja koja iz njih proizlaze nanijela boli, oprostiti sebi što nismo znali bolje, plakati zbog okolnosti koje su nas dovele do toga da tako gledamo na svijet. To je pitanje bolje jer dok ne možemo iskreno odgovoriti na to pitanje mi ne možemo niti rasti.

Koliko god odgovor na pitanje „Kako se promijeniti?“ djelovao jednostavan, ako se radi o nečemu s čime se tako dugo mučimo i što u nama izaziva tako snažan osjećaj srama, možda se ipak radi o nekakvom dubljem konfliktu.

U tom slučaju svoj problem, ono što bismo željeli promijeniti, možemo sagledati kao vrh ledene sante koji viri iznad površine vode, a čiji se ostatak krije ispod.

Možda u tom slučaju ta jedna velika promjena kojoj se nadamo od nas zahtijeva savijanje i oblikovanje naših uvjerenja, ponašanja, pa i same okoline u kojoj živimo da bi se dogodila.

Što nam vrijedi to što znamo da će nam se raspasti jetra ako nastavimo previše piti, da postoji mogućnost da se slupamo i postanemo invalidi ako ćemo pijani voziti, ako nam uopće nije stalo do nas?

„Ako me boli briga za mene, ako ne vjerujem da sam osoba vrijedna svoje i tuđe ljubavi, ako vjerujem da je život samo jad i čemer – zašto bih se mijenjala? Zbog sebe? Pa ja ne vrijedim. Zbog drugih? Pa tim drugima ionako nije stalo do mene.“

I dok će ljudi koji nemaju problema s alkoholom bez problema, uopće ne razmišljajući o tome, stati nakon drugog ili trećeg pića na izlasku i zaobići dio s pićima u dućanu, od mene će to zahtijevati svjestan trud i angažman, odricanje koje će mi padati preteško i zbog kojeg ću se možda samo prepustiti poričući da imam problem ili pijanstvom izbjeći razmišljanje o problemu.

Nije problem ne kupiti piće, problem je u tome kako se svjesno natjerati u razmišljanje „Što me sprečava da prestanem piti?“, o tome kako se ne volim previše, kako me ne vole niti drugi, zašto mi to piće uopće treba i tako dalje.

Možda je tvoj odgovor na pitanje „Što te sprečava?“ strah da nećeš uspjeti, da će odnos puknuti, strah da ništa ne znaš ili to nešto zapravo uopće niti ne želiš, ali si stekla dojam da bi to bilo dobro učiniti.

Ne kažem da i bez dubinskih analiza ljudi nisu na drugačije načine riješili neke svoje probleme i promijenili stvari koje im se ne sviđaju, ali i ovo promišljanje možda može biti jedan od načina da učiniš prvi korak prema onome što si želiš i osjećaš kao ispravno.

Put od pitanja do promjene može potrajati, ali to ne znači da je to nešto nerješivo ili nepromjenjivo nego samo da pažljivo pripremamo teren ili da imamo veći teren koji trebamo pripremiti. To pripremanje će ponekada značiti da ćemo posvetiti vrijeme razmišljanju, pročitati knjigu, informirati se o nečemu, razgovarati s prijateljicom ili partnerom, a ponekada će od nas zahtijevati reviziju svih odnosa, reviziju svog odnosa sa sobom ili suočavanje s nizom strahova. Prije nego što si postavimo to pitanje niti ne možemo znati koliko će trajati i što će od nas zahtijevati.

„Što te sprečava da učiniš ono što želiš ili da promijeniš ono što ti se ne sviđa?“

Marija Berzati


Marija Berzati

Ja sam Marija Berzati, psihologinja i psihoterapeutkinja. Imam još mnogo uloga koje rado preuzimam i puno stvari u kojima uživam u privatnoj sferi, a Žarooljica je mjesto na kojem se dodiruju moja ljubav prema psihoterapiji, čitanju i pisanju. Ako vas je neki članak potaknuo na razmišljanje, slobodno mi se javite ili na Facebooku pratite nove objave.

Komentari

Bol, Lisa Gardner,bibliomanija, Ana Čaić Blažević, APortal,majka, dijete