Kiša napolju satima pada
Ne da mi se nikuda poći
Na stolu vruća šalica čaja
Jedino društvo u samoći.

Pomiješan okus jabuke i cimeta
Ugodu stvara u zimskoj noći
Vatra iz kamina tiho pucketa
Nagovješta da bi ti mogla doći.

Ostat ću budan do sitnih sati
Kad su jedino budne kurve i skitnice
Ti ionako nikada nećeš znati da su
Suze mi noćas ispirale lice.

Zaspat ću u jecaju tjeskobe i tuge
Na tvojoj strani našega kreveta
Možda će mjesec stvoriti duge
Iz obrisa suza moga tužnog svijeta.

A novo jutro možda sunce donese
Da me obasja, svojom toplinom zažari
Osmjehnut ću se i zamoliti ga da mi
Ovaj trenutak sreće nitko ne pokvari.

Neno Bačelić

Komentari

Mi smo redakcija APortala a vi čitate članak s našom preporukom :)