Tuga kišne noći

Kiša napolju satima pada
Ne da mi se nikuda poći
Na stolu vruća šalica čaja
Jedino društvo u samoći.

Pomiješan okus jabuke i cimeta
Ugodu stvara u zimskoj noći
Vatra iz kamina tiho pucketa
Nagovješta da bi ti mogla doći.

Ostat ću budan do sitnih sati
Kad su jedino budne kurve i skitnice
Ti ionako nikada nećeš znati da su
Suze mi noćas ispirale lice.

Zaspat ću u jecaju tjeskobe i tuge
Na tvojoj strani našega kreveta
Možda će mjesec stvoriti duge
Iz obrisa suza moga tužnog svijeta.

A novo jutro možda sunce donese
Da me obasja, svojom toplinom zažari
Osmjehnut ću se i zamoliti ga da mi
Ovaj trenutak sreće nitko ne pokvari.

Neno Bačelić


Neno Bačelić

Zovem se Neno. Pisanje je moja strast koja tinja već par desetljeća, no u vrtlogu života rasplamsala se na pragu moje 40-e. Nepresušno je vrelo inspiracije i mašte u meni i svijetu koji nas okružuje. Smisao života i jest spoznati sebe i biti ono što jesi jer tad daješ svijetu najbolje od sebe i ostavljaš trag, a u tome i leži ljepota življenja.

Komentari

Bol, Lisa Gardner,bibliomanija, Ana Čaić Blažević, APortal,majka, dijete