Mali Jurica

Neko na vrata kuca,

to je mali Jurica.

Došao da se igramo

i Snješka pravimo.

Priča 100 na sat,

kako ga je probudio brat.

Opet je sa zvečkom se igrao

od krevetac sa njom udarao.

A Jurici se baš danas spavalo

i ležao bi sa medom još malo,

da nije čuo kako je mama rekla:

„Jurice, danas je sveti Nikola.“

„Šta li mu je u čizmici sakrio?“

Lagano je vrata otvorio,

prišunjao se kao mače,

opet je zaboravio papuče.

A tamo…  kapa, šal, rukavice

i sanke na kojoj su plave mašnice.

„Idem ih Petru pokazati,

pa ćemo se niz brijeg spuštati.“

Oblači se brzo i izlazi sa Juricom.

„Mama, idemo se igrati sa drugom djecom.“

Grudvati, sankati, Snješka praviti

pahuljama i snijegu se veseliti.

Možda dođe i Alma,

Ako je pusti mama,

Juče nije ručak pojela

Pa ju je mama grdila.

A mame? Mame ih kroz prozor gledaju

i blago se svojoj dječici osmjehuju.

Bojana Knežević


Bojana Knežević

Bojana Knežević je pisac, zaljubljenik u strane jezike, putovanja, fotografiju i grafički dizajn. Traži, otkriva na svom putu talente, kojih nije ni bila svjesna. Piše pjesme, putopise, eseje, bajke, duhovne tekstove i ni zbog ogromnog dobitka na LOTO-u ne bi ostavila pisanje. Voljela bi pokrenuti ljude, da unutar sebe potraže talente, uvide šta sve mogu i ne dozvole da ih ograniče šablonima. Život je izvan šablona Uma, zone komfora i jedno veliko istraživačko putovanje. Životna su joj želje posjetitu Nepal – naći se u podnožju Himalaja, grad Varanasi (Indija), prehodati „El Camino de Santiago“ i obići Italiju vozom. Smješite se svakog dana, jer svaki dan je poklon. *:)

Komentari

Bol, Lisa Gardner,bibliomanija, Ana Čaić Blažević, APortal,majka, dijete