Ema Donoghue – Soba

Možete li zamisliti da je cijeli svijet velik tek dvadesetak kvadrata? Ne možete? Nisam ni mislio da možete. Jack to nije zamišljao. Njegov svijet je imao upravo toliko – dvadesetak kvadrata. U očima petogodišnjeg djeteta  Soba je bila sve što ti u životu treba. Imala je Krevet, Prostirku, Umivaonik, Kadu, Telku i Ormar. Drugo ti zapravo i ne treba, nije li tako? Imala je i Mamu.

Mama danas ima dvadeset i šest godina, a u sobi je već punih sedam. Mama za sebe kaže da je kao Alisa (da, ona iz Zemlje čudesa) jer onda dolazi iz jednog drugog svijeta. Ona dolazi izvana. Ali to je nemoguće, jer u umu tog petogodišnjeg djeteta Vani ne postoji. Postoji samo ova soba, mjesec i sunce koje vidi kroz krovni prostor i Telka. Sve što vidiš na Telki zapravo nije stvarno, nego je samo u Telki.

Možete li zamisliti takvo odrastanje? Ja ne mogu. Nakon prvih dvadesetak pročitanih strana skoro sam odustao. Čudan stil, nešto neuobičajeno, ne znam što sam zapravo mislio o knjizi. Djelovala je uvrnuto, izopačeno, bolesno. Ipak, nastavio sam. Jack je kroz nju ispričao svoj život onako kako to samo nevino i neiskvareno dijete može.

Jack ne zna da postoji svijet izvan Sobe. Rođen je u njoj i za njega je ona cijeli svijet. Jack ne zna da mu je majka oteta kada je imala devetnaest godina, zatvorena u dvorišnu šupu i redovito silovana. On ne zna da se njegovi vršnjaci igraju po parkovima, voze bicikle, idu u vrtić i pripremaju za školu. Međutim, on zna čitati i jako voli knjige. On također ne zna da je Crni Krampus koji im donosi prijeko potrebne namirnice njegov biološki otac.

Sada, kada se od jednom mali Jack nađe u Vanjskom, odnosno izvan Sobe sve je krivo. Više nema kontrolu, sve što je do sada znao više ne vrijedi. Postoje i drugi ljudi osim njegove Majke, postoji cijeli svijet mogućnosti, što ga isprva plaši. Pa kako i ne bi kad je do malo prije njegov svijet imao dvadeset kvadrata?

Čitajući knjigu svakom sljedećom stranicom postajete sve više svjesni kako je u svijetu nešto dobrano skrenulo krivo. Soba nije nešto na kraju svijeta, ona se može nalaziti u svačijem kvartu. Uzimajući jednu nesretnu životnu priču tako sličnu onima kojima smo znali svjedočiti u vijestima Emma Donoghue oblikuje i sustavno gradi osjećaj gađenja prema Krampusu – otimaču i silovatelju ali i beskrajno suosjećanje prema Jacku – nevinoj žrtvi spleta odvratnih okolnosti.            

Nevjerojatno živopisni dijalozi i razmišljanja uvlače vas u samo središte Jackovog uma koji se trudi pohvatati konce stvarnoga svijeta jednom kada se u njemu nađe, dok su mu razmišljanja još uvijek zatvorena u granicama Sobe. Spoznaja novoga svijeta i svih čuda koje skriva – ptica u letu, vjetra, trave pod bosim stopalima, savladavanje spuštanja po stepenicama – sve su to događaji koje čitatelj proživljava s dječakom koji do nedavno nije znao da je Svijet stvaran.

Iako knjiga ima sretan završetak (Krampus je u zatvoru, Jack i njegova majka imaju svoj stan i polako sređuju živote) ostavlja gorak okus u ustima koji neće tako lako nestati. Soba je prikaz nečega što često vidimo u vijestima iz jedne sasvim druge perspektive. Možda ćete se nakon čitanja zapitati koliko ste sretni što svakoga dana vidite nebo nad svojom glavom ili što lijekove protiv bolova kupujete u ljekarni kada je to potrebno za razliku od Jackove majke koja ih dobiva ako je Krampus dobre volje, ili koliko je malo zapravo potrebno za sreću. Možda. Jedno je ipak sigurno – nakon čitanja poželjet ćete istrčati na zrak. Van iz udobnosti dnevne sobe u kojoj ste knjigu pročitali. Samo zato da se uvjerite da ste slobodni, da vas nitko ne drži pod ključem.

                                                                                                                           Alen Bjelopetrović – Dax

Komentari

Alen Bjelopetrović

A. B. Dax je znanstvenik u nastajanju, ilitiga magistar kemije trenutno na doktorskome studiju. Ono malo slobodnog vremena što imam najčešće provodim s olovkom u ruci  bacajući misli na papir kako bi bar malo rasteretio skoro pa preopterećeni mozak. Ponekad uzmem fotoaparat u ruke i lutam po Pulskim šumama tražeći napuštene i skoro zaboravljene tvrđave dozvoljavajući im da me odvuku u neki drugi svijet, u neko vrijeme koje je odavno iza nas.

You May Also Like

Bol, Lisa Gardner,bibliomanija, Ana Čaić Blažević, APortal,majka, dijete