U zagrljaju tišine
plovimo svaki svojim mislima
i pitamo se kada smo
postali stranci.
Ni riječi nemamo,
ostale su ukopane
duboko u našim postojanjima.
Ni osmijeh nemamo,
ostao je zarobljen
daleko u prošlosti.
Sada smo prepušteni
tek zagrljaju tišine.
Stranci smo,
ali još nismo slobodni,
još nismo spremni za let.

 

Božana Ćosić

Mi smo redakcija APortala a vi čitate članak s našom preporukom 🙂

Komentari